Prema predlagaču, cilj ovog zakona je suzbijanje korupcije i osiguranje efikasnog sistema zaštite prijavitelja od bilo kojeg oblika ugrožavanja ili povrede prava prijavilaca koja bi mogla biti u vezi sa prijavom korupcije.

Prema obrasloženju, razlog da donošenje ovoh zakona ogleda se u činjenici kao u FBiH trenutno ne postoje efikasni pravni, a niti institucionalni mehanizmi kojima bi se osigurala efikasna zaštita lica koja bi se odlučila prijaviti korupciju.

Zakon propisuje da svako lice ima pravo da, u dobroj vjeri, prijavi bilo koji oblik korupcije u javnom ili privatnom sektoru, te zabranjuje sprečavanje prijavljivanja korupcije, a svaka odredba općeg ili pojedinačnog akta kojim se sprečava prijavljivanje korupcije ne proizvodi pravno dejstvo. Nadalje, zakon propisuje da je prijavilac korupcije zaštićen na osnovu ovog zakona i da ne smije imati štetne posljedice zbog prijave korupcije učinjene u dobroj namjeri. Također, zabranjena je i zloupotreba prijavljivanja korupcije dostavljanjem informacija za koje prijavilac u momentu prijavljivanja zna da nisu istinite.

Zaštićeno prijavljivanje može biti interno i eksterno. Internim prijavitelj obavještava odgovornu ili ovlaštenu osobu o činjenicama na osnovu kojih sumnja da je kod subjekta kojim odgovorna osoba rukovodi, pokušana ili izvršena korupcija. Eksterno prijavljivanje vrši se, između ostalog, u slučaju da prijavitelj ima razloga vjerovati da se odgovorna ili ovlaštena osoba kojoj se podnosi prijava može izravno ili neizravno dovesti u svezu s korupcijom.

Izuzetno, zaštićenim prijavljivanjem smatra se i objavljivanje putem sredstava javnog informiranja ili na drugi način činjenje javno dostupnim informacija koje ukazuju na pokušaj korupcije, da je ona izvršena ili je u tijeku.

U postupku sudbene zaštite prava prijavitelja i prava drugih osoba koje trpe štetnu radnju mjesno je nadležan općinski sud prema mjestu nastanka štetne radnje ili prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta tužitelja dok je teret dokazivanja na tuženom koji dokazuje zakonitost, cjelishodnost i objektivnu opravdanost ili nepostojanje akta, činjenja ili nečinjenja koji su u tužbi označeni kao štetna radnja.

Kada su u pitanju kaznene odredbe, novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se odgovorno lice ili ovlašteno lice koje u postupku internog prijavljivanja: odbije da primi prijavu, ne postupi blagovremeno po prijavi, blagovremeno ne obavijesti podnosioce prijave o ishodu podnesene prijave i ne osigura zaštitu ličnih podataka i anonimnost prijavioca.

Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se odgovorno lice koje u postupku interne zaštite: ne poduzme mjere na osiguranju zaštite prava prijavioca, u okviru svojih ovlaštenja i koji ne poduzme mjere predviđene ovim zakonom za utvrđivanje disciplinske i materijalne odgovornosti lica koje je izvršilo korupciju.

Za zloupotrebu prijavljivanja korupcije, novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se prijavilac koji u momentu podnošenja prijave zna da nisu istinite informacije koje dostavlja ili prijavljivanje uslovljava imovinskom ili drugom koristi kao nagradom ili naknadom za dostavljanje informacija i dokaza o korupciji.