Pitanje: Uz podršku ovakvom prijedlogu, uzet ću za pravo da ukažem na još neke suštinske izmene istog Zakona. Naime, odredbom odredbu člana 71. stav (1) tačka a) alineja 4) propisano je da radni odnos prestaje po sili zakona ako zbog izdražavanja kazne zatvora zaposlenik odsustvuje s rada duže od tri mjeseca i to danom stupanja na izdržavanja kazne. Dakle, bez obzira što je zaposlenik pravosnažno osuđen na kaznu zatvora zbog učinjenog krivičnog djela, u slučajevima da zbog nekih objaktivnih nemogućnosti ne stupi odmah na izdržavanje te kazne (npr. propust suda ili nedostatak smještajnih kapaciteta u zatvoru), poslodavac (država) mu ne može otkazati ugovor o radu.Imajući u vidu da je rad u institucijama BiH privilegija kakvu mnogi zloupotrebljavaju, cijenim da je potrebno bez odlaganja predložiti izmjenu u smislu da prestanak radnog odnosa po sili zakona nastupa odmah sa pravosnažnošću presude kojom je zaposleno oglašen krivim. Da li je uopće izvjesno očekivati ovakav, logičan i prijeko potreban prijedlog, u skorije vrijeme?

Pitanje: Kada se povećaju akzine na gorivo od 15pf i izgrade planirane dionice, da li to znači da će nastavak neizgrađenih dionica također biti podložan povećanju akciza na gorivo sa uzimanjem novih kredita za izgradnju? Ovo pitanje postavljam jer su izgrađene dionice od trenutnih 10pf akciza a za nastavak potrebno još 15pf. Da li će za kraj biti potrebno još 15pf na ovih zbirnih 25pf?Drugo pitanje glasi: Koji je smisao graditi autoput/autocestu koja nije isplativa. Mi ćemo dignuti kredite i opteretiti privredu i životni standar akcizama na gorivo, a onda nakon toga nakon izgradnje bićemo zaduženi i nećemo moći vraćati kredite, a autoput/autocesta neće biti samoodrživi i isplativi. Dovesćemo se u situaciju kao HR da je pred prodajom svojih naisplativijih dionica autoputa/autoceste. Zar nije lakše, odmah dionicu dati pod koncesiju?