Kako je predlagač obrazložio, razlozi za donošenje novog zakona sadržani su u potrebi da se ovaj zakon u normativno-pravnom smislu uskladi s Jedinstvenim pravilima za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine, kojima su uređeni formalni kriteriji za izradu pravnih propisa u skladu s odgovarajućom praksom Evropske unije. Uz to, donošenjem ovog zakona žele se prevazići uočeni nedostaci koji proizlaze iz praktične primjene Zakona o slobodi pristupa informacijama na nivou institucija Bosne i Hercegovine. 

Predlagač dalje navodi da se razlog za donošenje novog zakona ogleda i u značaju materije koja je predmet ovog zakona. Naime, sloboda pristupa informacijama smatra se jednim od preduslova odgovornog i transparentnog rada organa javne vlasti. Ovim zakonom propisan je poseban institut, tj. “proaktivan pristup informacijama” s obzirom na to da se demokratizacijom uvida u podatke od javnog značaja kojima raspolažu institucije Bosne i Hercegovine doprinosi jačanju povjerenja u organe javne vlasti. Proaktivan pristup informacijama proces je od kojeg zavisi javnost rada javnog organa te istovremeno upoznavanje javnosti s relevantnim informacijama od ključne važnosti za razumijevanje rada javnih organa. 

 U obrazloženju Prijedloga navodi se i da su razlozi za donošenje ovog zakona sadržani i u:

- obavezi Bosne i Hercegovine u ispunjavanju međunarodno preuzetih obaveza nastalih potpisivanjem

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između evropskih zajednica i njihovih država članica s jedne

strane i Bosne i Hercegovine s druge strane. U konkretnom slučaju, zakon se usklađuje s odredbama Direktive (EU) 2019/1024 o otvorenim podacima i ponovnoj upotrebi dokumenata javnog sektora;

- brzoj implementaciji Inicijative za otvorenu vlast, kojoj je Bosna i Hercegovina pristupila 2014. godine, kojom se također ističe potreba definiranja pojmova: ponovna upotreba dokumenata, otvoreni oblik informacije, test javnog interesa i proaktivna transparentnost;

- potrebi skraćivanja rokova za dostavljanje traženih podataka i

- uspostavljanju centralnog portala institucija Bosne i Hercegovine kao dostupnog alata na internetu koji korisnicima omogućava trajni pristup informacijama pohranjenim u bazi elektronskih dokumenata i/ili fizičkim zbirkama dokumenata, kojim bi bilo omogućeno svim zainteresiranim licima neposredan uvid u informacije kojima raspolaže institucija Bosne i Hercegovine, a što bi posebno uticalo na transparentnost rada. 

Međutim, kako navode učesnici javnih konsultacija i organizacije civilnog društva, ovaj prijedlog značajno ograničava pristup informacijama od javnog interesa iz nekoliko razloga. Prvenstveno, sadrži dugu listu izuzetaka ili mogućih ograničenja kod pristupa informacijama u posjedu javnih vlasti te samim tim ostavlja prostor za diskreciono odbijanje pristupa informacijama. Predlagač se u ovom slučaju odlučio za metod negativne enumeracije djelimično replicirajući model iz Republike Hrvatske (RH). Međutim, u RH je, za razliku od BiH, ustanovljena nezavisna institucija povjerenika koja za svoj rad odgovara zakonodavnom tijelu i u čijoj je isključivoj nadležnosti pristup informacijama od javnog značaja. Navedeno omogućava da povjerenik može zasebno, s posebnom dužnom pažnjom i nezavisnošću, cijeniti sve granične situacije jer mu je to u datoj nadležnosti. S obzirom na to da bh. zakonodavstvo ne poznaje instituciju povjerenika, službenici za rješavanje zahtjeva pristupu informacijama vrlo vjerovatno neće moći s dužnom pažnjom cijeniti izuzetke i ograničenja pristupu informacijama prilikom odlučivanja o zahtjevu. Situacija u kojoj je lista izuzetaka proširena, bez nezavisne institucije i dodatnih garancija za reevaluaciju primjene izuzetka, može dovesti do situacije u kojoj je gotovo nemoguće pristupiti velikom broju informacija, tj. praksa bi se mogla pogoršati čak i u odnosu na trenutno stanje. 

Na ovaj su propust ukazali mnogi učesnici javnih konsultacija. Međutim, Vijeće ministara BiH smatra da se definiranjem liste izuzetaka institucije obavezuju u svakoj konkretnoj situaciji procijeniti da li određena informacija mora ili može biti predmetom ograničenja – ili preovladava javni interes da ona bude objavljena. Prema predlagaču, ovako definirana lista izuzetaka upravo i jeste osnov za provođenje testa javnog interesa od institucija.

Zabrinjavajuće je i rješenje da Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara BiH preuzme ulogu drugostepenog organa za sve posebne upravne postupke pristupa informacijama na nivou države.  Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara ne može se smatrati nezavisnim tijelom u onom smislu i kapacitetu u kojem su to zasebne institucije, koje za svoj rad direktno odgovaraju zakonodavnom tijelu i javnosti, jer članove Žalbenog vijeća, na prijedlog ministra pravde, imenuje Vijeće ministara, čime ovakav način izbora i imenovanja jasno ukazuje na to da se ne radi o nezavisnom tijelu s posebnim mandatom.  S druge strane, Vijeće ministara BiH ističe da je neutemeljena tvrdnja da način izbora i imenovanja članova Žalbenog vijeća ukazuje na to da nije u pitanju nezavisno tijelo, jer sva tijela, odnosno članove tijela, imenuje ovlaštena institucija vlasti Bosne i Hercegovine.

Kako navode organizacije civilnog društva, još jedan od nedostataka Prijedloga zakona jeste da se, umjesto jačanja, umanjuje uloga Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH, koja je jedina nezavisna institucija koja je do sada pratila primjenu Zakona o slobodi pristupa informacijama. Prijedlog, također, predviđa da Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara BiH, pored uloge drugostepenog organa, istovremeno ima i mandat da predlaže institucijama preduzimanje mjera radi unapređenja ostvarivanja prava na pristup informacijama. Navedeno dodatno umanjuje ulogu Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH, čija je ovo redovna funkcija. 

S druge strane, predlagač navodi da su nadležnosti Institucije ombudsmena za ljudska prava propisane Zakonom o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine, pa se predloženim tekstom Nacrta zakona nikako ne umanjuje značaj niti uloga Institucije ombudsmana za ljudska prava, koji u svom radu prati ostvarivanje ljudskih prava, pa i prava na slobodan pristup informacijama. Predlagač je naglasio da treba istaći da se svaka stranka ili podnositelj zahtjeva može obratiti Instituciji ombudsmana, koja postupa u okviru svojih zakonom utvrđenih nadležnosti i daje preporuke. Također, naveo je da je i do sada bila praksa da je službeniku za informiranje dato u zadatak da evidencije o broju predmeta, vrsti traženih informacija, broju donesenih rješenja, broju konačnih rješenja, broju predmeta po kojima nije doneseno rješenje i načinu postupanja institucija dostavi i Instituciji ombudsmana.

Fotografija: vrisak.info

Usvojen u PD PSBiH na 10. redovnoj sjednici 22.8.2023. godine, a u DN PSBiH je usvojen na 8. redovnoj sjednici 30.8.2023. godine.