Obrađivač ovog zakona – Federalno ministarstvo pravde – kao razlog za donošenje zakona o advokaturi navodi definisanje kvalitetnog zakonskog okvira za obavljanje advokatske djelatnosti. Zakon o advokaturi u Federaciji Bosne i Hercegovine donesen je 2002. godine i do dana izrade ovog nacrta pretrpio je više izmjena i dopuna, pa je obrađivač vidio potrebu donošenja novog zakona, koji bi na osnovu redovne zakonodavne procedure, kao i provođenja sveobuhvatne javne rasprave, predstavljao kvalitetan normativni okvir za unapređenje advokatske djelatnosti.

- Nacrtom je advokatura definisana kao nezavisna i samostalna profesionalna djelatnost koja osigurava pružanje pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju njihovih prava i pravnih interesa, a jasno se definišu i ovlaštenja advokata.

- Pružanjem pravne pomoći kao zanimanjem mogu se baviti samo advokati, a pravo na obavljanje advokature stiče se upisom u Imenik advokata i davanjem svečane izjave. 

- Taksativno su nabrojani uvjeti koje kandidat mora ispuniti da bi ostvario pravo upisa u Imenik advokata.

- U ovom zakonskom tekstu sadržane su i odredbe koje propisuju nedostojnost za obavljanje advokature, kao i proceduru podnošenja zahtjeva za upis u Imenik advokata, postupanje po zahtjevu, poništavanje rješenja o upisu i davanje svečane izjave. Propisano je također da ispunjenost uvjeta za upis u Imenik advokata utvrđuje nadležni organ regionalne komore, a da o žalbi koja je izjavljena protiv rješenja regionalne komore, kojim se odbija zahtjev za upis, odlučuje federalna Advokatska komora, čime je osigurana dvostepenost u postupku upisa i zaštita prava. 

- Nacrtom su propisani i uvjeti pod kojima strani advokat može zastupati u konkretnim sudskim i upravnim postupcima, i to pod uvjetom reciprociteta i uz uvjet zaključenja ugovora o osiguranju od profesionalne odgovornosti, isključivo na osnovu prethodne saglasnosti Federalnog ministarstva pravde.

- Predloženim zakonskim tekstom regulišu se i prava i dužnosti advokata, kao i dužnost pružanja pravne pomoći stranci koja mu se obrati, a taksativno se navode i razlozi zbog kojih advokat može uskratiti pružanje pravne pomoći, kao i razlozi zbog kojih je advokat dužan odbiti pružanje pravne pomoći.

- Članom 21. Nacrta propisan je način pružanja besplatne pravne pomoći. Tako je propisano da su regionalne advokatske komore dužne osigurati besplatno pružanje pravne pomoći socijalno ugroženim osobama u pravnim stvarima u kojima te osobe ostvaruju prava koja su u vezi sa njihovim položajem, kao i u drugim slučajevima predviđenim općim propisima federalne Advokatske komore. Komora će svojim propisom utvrditi uvjete za besplatno pružanje pravne pomoći i broj predmeta na godišnjem nivou. Prema obrađivaču, na ovaj će se način uspostaviti standardi za pružanje besplatne pravne pomoći i utvrditi evidencija o broju predmeta u kojima će se pružiti besplatna pravna pomoć.

- Preciznije se definiše advokatska tajna, kao i obaveza čuvanja advokatske tajne, zatim isključenje od krivične odgovornosti za advokate za pravno mišljenje izneseno u pružanju pravne pomoći te poslovi koji su nespojivi sa uglednom i nezavisnošću advokature. Nacrt jasno definiše kada i pod kojim uvjetima advokat može biti zamijenjen od stručnog saradnika za pravne poslove i advokatskog pripravnika.

- Advokatu pripada pravo na nagradu i naknadu troškova za njegov rad u skladu sa tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u Federaciji BiH, koju donosi Advokatska komora nakon pribavljene saglasnosti od federalnog ministra pravde. Također, propisano je da će visinu naknade advokatima za odbrane po službenoj dužnosti utvrditi federalni ministar pravde, uz konsultacije sa Advokatskom komorom.

- Propisuju se i uslovi pod kojima advokati sa strankom mogu ugovoriti nagradu za rad u razmjeru sa uspjehom u postupku te pravo namire i zaloga.

- Za štetu nastalu u obavljanju advokature, advokat odgovara po općim pravilima odgovornosti za naknadu štete. Advokat je dužan da zaključi ugovor o osiguranju od profesionalne odgovornosti kod pravne osobe registrovane za ovu vrstu osiguranja. 

- Propisan je i prestanak prava na obavljanje advokature i privremena zabrana obavljanja djelatnosti.

- Propisani su, zatim, oblici rada advokatske djelatnosti, odnosno definisano je da se advokat bavi advokaturom samostalno, kao član u zajedničkoj advokatskoj kancelariji ili kao član advokatskog društva.

- Zakonski nacrt sadrži i odredbe o advokatskom stručnom saradniku. Propisuju se uvjeti za sticanje statusa advokatskog stručnog saradnika, upis u Imenik advokatskih stručnih saradnika Advokatske komore, prava i obaveze, ograničenja u postupanju, odgovornost za štetu i uvjeti pod kojima se advokatski stručni saradnici brišu iz Imenika stručnih saradnika. Također, propisano je da se advokatski stručni saradnici udružuju u Organizaciju advokatskih stručnih saradnika u okviru Advokatske komore te da učestvuju u radu organa Advokatske komore.

- Definisan je advokatski ispit, kao i pravo, način i program njegovog polaganja, te osnivanje advokatske akademije kao posebnog organa koji osniva Advokatska komora, a koji je zadužen za stalnu stručnu obuku advokata, stručnih saradnika, pripravnika i osoba zaposlenih u advokatskim kancelarijama i društvima i drugih osoba koje su zainteresovane za rad u advokatskoj djelatnosti.

- Također, propisano je i da će, u roku od 60 dana od stupanja na snagu ovog zakona, Skupština Advokatske komore donijeti tarifu o nagradama i naknadi za rad advokata, a u istom će roku federalni ministar pravde donijeti pravilnik o visini nagrade advokatima za odbrane po službenoj dužnosti.