Članom 1. predloženog zakona izvršena je dopuna člana 2. Zakona, i to kako bi se samo dodatno precizirala norma i riješile dileme vezane za penzionisanje policijskih službenika/ca na način da bi se policijski/e službenici/e na državnom nivou (službenici/e Državne agencije za istrage i zaštitu, Granične policije BiH, itd), u smislu penzionisanja i načina izračuna penzija, izjednačili/e sa policijskim službenicima/ama na nivou Federacije, odnosno kako bi se omogućio jednak tretman svim policijskim službenicima/ama u BiH, s obzirom na to da svi policijski/e službenici/e sa prebivalištem u Federaciji pod jednakim uslovima uplaćuju doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Nadalje, članom 3. izvršena je izmjena člana 44. stav (5) na način da licima iz člana 36. ovog zakona (Poseban staž – Lica koja su učestvovala u pripremama za odbranu BiH, odnosno koja su učestvovala u odbrani BiH kao pripadnici/e Armije Republike BiH, odnosno Hrvatskog vijeća odbrane i organa unutrašnjih poslova),,prilikom izračuna penzije po ovom zakonu, lični bodovi za svaku godinu posebnog staža iznose 1 bod, za priznatu punu godinu ostvarenog posebnog staža, za svaki mjesec 0,083333 boda, a za svaki dan iznose 0,002777. Naime, u važećem zakonu, ovim licima prilikom izračuna penzije lični bodovi za svaku godinu posebnog staža iznose 0,5 bodova, za priznatu punu godinu ostvarenog posebnog staža, za svaki mjesec 0,041666 boda, a za svaki dan 0,001388 boda. Spomenutim izmjenama, pripadnici/e Oružanih snaga BiH dovode se u ravnopravan položaj sa ostalim osiguranicima/ama u smislu da lični bodovi za svaku godinu posebnog staža, umjesto 0,5 bodova, iznose 1 bod za priznatu punu godinu ostvarenog posebnog staža.

Osim toga, kada su u pitanju pripadnici/e Oružanih snaga, došlo je do još jedne izmjene. Naime, prema novom zakonu, povredom na radu smatra se i ona zadobijena u pripremama za odbranu, odnosno u odbrani BiH u periodu od 18.9.1991. do 23.12.1995. godine. Naime, postojeća norma nije izričito propisala ovaj poseban slučaj izjednačavanja povrede lica iz člana 36. Zakona sa povredom na radu, što je za lica koja nisu imala status osiguranika/ca, odnosno koja nikad nisu radila prije pogibije, onemogćavala ostvarivanje prava na porodičnu penziju.

Članom 5. izvršena je dopuna člana 69. stav (1) tačke a) na način da se članovima/icama porodice umrlog osiguranika/ce, uz bračnog supružnika (udovice, odnosno udovca), smatra i vanbračni/a partner/ka.

Dalje,  važećim zakonom propisano je da se najviše penzije neće usklađivati/povećavati sve dok najniži iznos penzije ne dostigne 1/5 iznosa najviše penzije ostvarene po zakonu. Predloženim izmjena, riječi „po zakonu“ mijenjaju se riječima „u skladu sa ranijim propisima u visini od 2174,48 KM“. S obzirom na to da do sada najviši iznos penzije nije precizno definisan, ovom izmjenom riješena je dilema koji se iznos penzije može smatrati najvišim iznosom.

Novina u Zakonu je i mogućnost provođenja vanrednog usklađivanja penzije (izuzev najviše) sve dok najniži iznos penzije ne dostigne 1/5 iznosa najviše penzije ostvarene po zakonu, ali  pod uslovom da je stopa rasta BDP-a u prethodnoj godini veća od 3%, ali i ako budžet FBiH nema akumulirani deficit, a najviše do stope rasta BDP-a u prethodnoj godini.

Također, mijenja se član 116. Zakona, koji je presudom Ustavnog suda FBiH broj: U-36/18 od 12.11.2019. godine proglašen neustavnim, a koji se odnosi na obustavu isplate penzije u slučaju sticanja statusa osiguranika/ce u obaveznom odnosu.

Naime, članom 116. propisano je da se korisniku/ci penzije koji/a stekne status osiguranika/ce u obaveznom osiguranju isplata penzije obustavlja za period trajanja osiguranja. Predloženom izmjenom izvršena je dopuna člana 116. na način da se na kraju rečenice tačka zamjenjuje zarezom i dodaju se riječi: “a najduže do navršenja 40 godina staža osiguranja, odnosno 65 godina života”. Dakle, korisniku/ci penzije koji/a u skladu sa ovim zakonom stekne status osiguranika/ce u obaveznom osiguranju, izuzev osiguranika/ce iz člana 12. tač. c), d), e) i f) ovog zakona, isplata penzije obustavlja se za period trajanja osiguranja, a najduže do navršenja 40 godina staža osiguranja, odnosno 65 godina života. Ovo znači da samo osobe koje su ostvarile pravo na punu starosnu penziju mogu istovremeno ostvarivati pravo na penziju i ponovno zasnovati radni odnos i plaćati punu stopu doprinosa.