Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima došlo je do promjene u odredbama koje se odnose na produžavanje subjektivnog i objektivnog roka za podnošenje tužbe zbog posljedica povrede pravila sukoba interesa i zabrane konkurencije, kao i kod objektivnih rokova zastarjelosti potraživanja u odnosima između privrednog društva i njegovih članova, odnosno akcionara. Prema važećoj odredbi, opšti rok zastare između navedenih lica iznosi tri godine od dana dospjelosti potraživanja, a ovom se odredbom taj rok produžava na pet godina. Pored toga, članom 3. uređuje se da potraživanja akcionara otvorenih akcionarskih društava po osnovu dividende zastarijevaju u jedinstvenom roku, bez podjele na subjektivni i objektivni rok zastarjelosti. Shodno tome, a s ciljem poboljšanja zaštite prava akcionara na dividendu, ovom odredbom predlaže se da potraživanja akcionara po osnovu dividende zastarijevaju u roku od pet godina od dana donošenja odluke skupštine akcionara o isplati dividende.

Osim navedenog, uvodi se mogućnost sukcesivne uplate novčanog dijela osnovnog kapitala društva sa ograničenom odgovornošću. Osnivači mogu koristiti ovu mogućnost ako je novčani dio osnovnog kapitala društva sa ograničenom odgovornošću veći od 5.000 KM. U tom slučaju, polovina od novčanog dijela osnovnog kapitala društva sa ograničenom odgovornošću uplaćuje se na privremeni račun do registracije društva, a ostatak se uplaćuje najkasnije u roku do dvije godine od dana registracije. Uz to, naglašava se da novčani dio osnovnog kapitala ne može iznositi manje od 1 KM po osnivaču.

Nadalje, predlažu se izmjene i dopune članova koji se odnose na udjele u društvu sa ograničenom odgovornošću. Ove izmjene preduzimaju se radi uvođenja mogućnosti da društvo sa ograničenom odgovornošću obavezu vođenja knjige udjela prenese na Centralni registar hartija od vrijednosti. Istovremeno, davanjem ove mogućnosti, normira se i da Centralni registar hartija od vrijednosti upisuje založna prava nad udjelima društava sa ograničenom odgovornošću koji su kod njega registrovani.

Članom 13. brišu se riječi „sastavlja i potpisuje zapisnik“ u članu 131, u dijelu odredbe koja se odnosi na skupštinu jednočlanog društva sa ograničenom odgovornošću. Naime, važeće zakonsko rješenje propisuje da se nakon sjednice skupštine jednočlanog društva sa ograničenom odgovornošću donose odluke i sačinjava zapisnik. U skladu s tim, jasno je da jednočlana društva sa ograničenom odgovornošću imaju obavezu izrade dvije vrste dokumenata, odluke i zapisnika. S obzirom na to da ova privredna društva imaju samo jednog člana, a s ciljem smanjenja administrativnog postupanja, predlagač je procijenio da su dovoljne odluke nakon sjednice skupštine ovog društva i da nema potrebe za sačinjavanjem zapisnika.

Izmjena se predlaže i u vezi sa djelokrugom rada skupštine društva sa ograničenom odgovornošću u smislu preciziranja nadležnosti skupštine društva, a u vezi sa finansijskim izvještajima, odnosno raspodjelom dobiti ili pokrićem gubitka. Sa druge strane, dopune ovog člana predlažu se i zbog promjene koncepta istupanja iz društva sa ograničenom odgovornošću, prema kojem i skupština društva može donijeti odluku kojom prihvata zahtjev člana društva da napusti društvo. Osim toga, predloženim dopunama naglašava se da skupština društva sa ograničenom odgovornošću vrši nadzor nad radom direktora ili upravnog odbora, a i normira se da skupština daje punomoć određenom licu kada društvo vodi spor sa licem ovlašćenim za zastupanje.

Dalje, uvodi se mogućnost da se mjesto održavanja skupštine društva sa ograničenom odgovornošću utvrdi i u pozivu za sjednicu. Na taj način, a u slučaju da društvo ima poslovne potrebe da se skupština održi izvan njegovog sjedišta, sjednice skupštine društva sa ograničenom odgovornošću organizuju i održavaju sa manje troškova, što bi, prema predlagaču, trebalo doprinijeti ekonomičnosti poslovanja.

Članom 16. se, između ostalog, uređuju pravila za sazivanje skupštine društva sa ograničenom odgovornošću. Prema ovim pravilima, pisani poziv za sjednicu skupštine dostavlja se svakom članu najkasnije sedam dana, a najranije 15 dana prije dana održavanja sjednice skupštine. U skladu sa navedenim pravilom, pisano upućivanje poziva i vrijeme njegovog slanja predstavljaju obavezne formalne aktivnosti u sazivanju skupštine.

Izmjene su predložene i u vezi sa većinom potrebnom za donošenje najvažnijih odluka na sjednici skupštine društva sa ograničenom odgovornošću. Trenutno zakonsko rješenje propisuje da je za donošenje pomenutih odluka potrebna saglasnost svih članova društva, osim ako osnivačkim aktom nije određeno da se odlučuje običnom većinom. Kako se to navodi u obrazloženju predloženog zakonskog rješenja, navedeno rješenje otvaralo je mogućnost za blokadu rada skupštine u situaciji kada pojedini član društva, bez opravdanog razloga, ne glasa za donošenje odluka koje su važne za dalje funkcionisanje društva sa ograničenom odgovornošću. Iz tog razloga, a da bi se stvorile pretpostavke za nesmetano donošenje odluka i redovno poslovanje, predlagač uvodi odredbu prema kojoj skupština društva sa ograničenom odgovornošću o najvažnijim pitanjima iz svog djelokruga donosi odluke dvotrećinskom većinom glasova članova društva.

Članom 18. predložena je dopuna kako bi se utvrdilo da nije potrebno mijenjati osnivački akt društva sa ograničenom odgovornošću kada se mijenja prvi direktor ili član upravnog odbora, ako su ova lica navedena u osnivačkom aktu. Predložena dopuna bi, prema mišljenju predlagača, trebala doprinijeti smanjenju formalnosti i troškova u poslovanju društava sa ograničenom odgovornošću koja su u svoje osnivačke akte unijela imena prvog direktora ili članova upravnog odbora. 

Mijenjaju se i uslovi i postupak za istupanje i isključenje člana iz društva sa ograničenom odgovornošću. Prema važećem zakonu, postupak istupanja i isključenja sprovodio se putem nadležnog suda, osim ako osnivačkim aktom nije drugačije uređeno. Ključna novina u odnosu na važeće rješenje jeste da se se uvode tri načina za istupanje (izjava člana, odluka skupštine društva i odluka suda) i dva načina za isključenje (odluka skupštine društva i odluka suda). 

Trenutnim zakonskim rješenjem propisano je pravilo da prodajna cijena akcija može biti niža od njihove nominalne vrijednosti. Međutim, predlagač je utvrdio da primjena navedenog pravila u praksi nije donijela očekivane efekte u vezi sa emisijom akcija kod emitenata koji imaju ukupan kapital ispod osnovnog kapitala. Prema novom pravilu, prodajna cijena akcija ne može biti niža od njihove nominalne vrijednosti, uz propisivanje tri izuzetka, od kojih su dva izuzetka u direktnoj vezi sa knjigovodstvenom vrijednošću akcije.

Članom 26. predlaže se izmjena u članu 210. stav (4) radi propisivanja da se dio dobiti akcionarskog društva, koji se ne iskoristi za pokriće gubitaka, dividendu, zakonske i statutarne rezerve, može koristiti samo kao neraspoređena dobit. Pored toga, ovim članom predlažu se novi stavovi (7), (8) i (9), kojima se uvodi mogućnost da skupština akcionarskog društva donese odluku da se do 20% dobiti rasporedi u akcijama za određeni broj zaposlenih u akcionarskom društvu.

Ovim izmjenama uređuje se i sazivanje skupštine po nalogu suda. Naime, utvrđuje se da žalba na rješenje, kojim je sud odlučio o zahtjevu za održavanje sjednice skupštine akcionarskog društva, ne odlaže izvršenje tog rješenja. Razlog za ovu dopunu predlagač nalazi u potrebi hitnog sazivanja i održavanja skupštine. 

Izmjene se vrše i u dijelu zakona kojim se propisuju pitanja o kojima akcionar nema pravo glasati, kada se razmatraju na skupštini društva. Naime, dodaje se i pitanje koje se odnosi na izuzimanje glasačkih prava akcionara koji je u postupku privatne emisije unaprijed određen kao poznati kupac.

Članom 33. dodaje se novi član 295a, kojim se propisuju razlozi i postupak za pobijanje odluke skupštine akcionara o raspodjeli dobiti. Razlog za normiranje predmetne odredbe predlagač zasniva na podatku da mali broj emitenata isplaćuje dividendu, iako ostvaruje dobit. Kod tih emitenata je neraspoređena dobit u bilansima višestruko veća od osnovnog kapitala. 

Kada je u pitanju način rada upravnog odbora akcionarskog društva, također je došlo do izmjene. Prema važećoj odredbi, poziv za sjednicu upravnog odbora akcionarskog društva dostavlja se pisanim putem. U odnosu na važeće zakonsko rješenje, predmetnom dopunom predviđa se mogućnost dostavljanja materijala za sjednicu upravnog odbora i elektronskom poštom.

Predefinisan je i način izbora i djelokrug rada generalnog direktora akcionarskog društva, odnosno razrješenje generalnog direktora. Budući da upravni odbor bira i razrješava izvršne direktore, odnosno izvršni odbor, ovim članom predlaže se da se razrješenje generalnog direktora sprovodi po istom postupku koji se primjenjuje za razrješenje članova izvršnog odbora akcionarskog društva.

Članom 37. predlaže se da se poslije člana 416. doda novi pododjeljak 1.14. i čl. 416a. do 416m, kojima se uređuju prekogranično spajanje i pripajanje. Istim odredbama definiše se prekogranično pripajanje kao ono pripajanje u kojem učestvuju najmanje dva društva, od kojih je najmanje jedno društvo sa ograničenom odgovornošću ili akcionarsko društvo registrovano na teritoriji Republike Srpske i najmanje jedno društvo kapitala osnovano na teritoriji druge države članice Evropske unije ili druge države. Jedno ili više ovako definisanih društava pripajaju se drugom društvu prenošenjem na to društvo cjelokupne imovine i obaveza, čime društvo koje se pripaja prestaje da postoji bez sprovođenja postupka likvidacije. Također, uređuje se i prekogranično spajanje koje je, u smislu ovog zakona, ono spajanje u kojem učestvuju najmanje dva društva, od kojih je najmanje jedno društvo sa ograničenom odgovornošću ili akcionarsko društvo registrovano na teritoriji Republike Srpske i najmanje jedno društvo kapitala osnovano na teritoriji druge države. Dva ili više društava spajaju se osnivanjem novog društva prenošenjem na to društvo cjelokupne imovine i obaveza, čime društva koja se spajaju prestaju da postoje bez sprovođenja postupka likvidacije. 

Propisuje se i da nesaglasni akcionar, i pored zahtjeva društvu da otkupi njegove akcije, može osporavati odluku o otkupu akcija ako je ta odluka prevarna ili protivna zakonu ili predstavlja grubu povredu dužnosti pažnje i pravila poslovne procjene. 

Vrši se izmjena odredbe koja se odnosi na utvrđivanje tržišne vrijednosti akcija. U odnosu na važeći zakonski tekst, predmetnom normom samo se predlaže dodavanje dodatnog uslova, koji je potrebno ispuniti za utvrđivanje tržišne vrijednosti akcija. Ovaj uslov podrazumijeva da se u periodu od šest mjeseci, koji prethodi danu donošenja odluke kojom se utvrđuje tržišna vrijednost akcija, trgovalo u više od jedne trećine dana u kojima je trgovanje bilo moguće na mjesečnom nivou. Uvođenje ovog uslova predlaže se zbog relativno niskog osnovnog kapitala emitenata, čije su hartije listirane na Banjalučkoj berzi i relativno malih iznosa transakcija, koje su često u visini od nekoliko stotina KM, a kojima se obezbjeđuje „likvidnost“ hartije.

Nadalje, mijenja se član kojim se uređuje pitanje sudskog preispitivanja novčane naknade koju otkupilac treba isplatiti manjinskim akcionarima za prenos akcija. U odnosu na važeću odredbu, ukida se obustava isplate naknade manjinskim akcionarima ako je podnesen zahtjev sa sudsko preispitivanje novčane naknade koju otkupilac treba isplatiti manjinskim akcionarima za prenos akcija. Navedena novina propisuje se iz razloga što u sudskom postupku nije moguće utvrditi manju vrijednost novčane naknade od naknade koju je otkupilac utvrdio. Zbog toga, predlagač smatra da nema razloga da novčana sredstva, na ime naknade za otkup akcija, budu deponovana, umjesto da se isplate manjinskim akcionarima.

Kada su u pitanju rokovi zastarjelosti, produžava se rok u kojem zastarijeva pravo akcionara na podnošenje zahtjeva za isplatu novčane naknade i eventualne razlike u cijeni za otkupljene akcije po osnovu odluke skupštine akcionara o prenosu akcija ostalih akcionara na otkupioca sa tri godine na pet godina.

Osim toga, produžava se i subjektivni i objektivni rok za podnošenje tužbe zbog posljedica povrede pravila sukoba interesa i zabrane konkurencije, kao i objektivni rokovi zastarjelosti potraživanja u odnosima između privrednog društva i njegovih članova, odnosno akcionara. Prema važećoj odredbi, opšti rok zastare između navedenih lica iznosi tri godine od dana dospjelosti potraživanja, a ovom se odredbom taj rok produžava na pet godina. Pored toga, članom se uređuje da potraživanja akcionara otvorenih akcionarskih društava po osnovu dividende zastarijevaju u jedinstvenom roku, bez podjele na subjektivni i objektivni rok zastarjelosti. Shodno tome, a s ciljem poboljšanja zaštite prava akcionara na dividendu, ovom odredbom predlaže se da potraživanja akcionara po osnovu dividende zastarijevaju u roku od pet godina od dana donošenja odluke skupštine akcionara o isplati dividende.