Članom 1. mijenja se član 2. Zakona, kojim se uvode i definišu pojmovi: alternativni investicioni fond – AIF, otvoreni AIF, profesionalni investitor u AIF-u, instrumenti slični vlasničkim instrumentima i finansijska poluga.
Članom 2. predložena je izmjena člana 11. kojom se pojam „kvalifikovani investitor“ zamjenjuje pojmom „profesionalni investitor“ kroz cijeli tekst Zakona.
Članom 3. predložena je izmjena člana 13. u smislu da fondovi sa privatnom ponudom mogu biti otvoreni i zatvoreni alternativni investicioni fondovi.
Članom 4. predložena je izmjena člana 23, kojim se definiše djelatnost društava za upravljanje investicionim fondovima. Predloženom izmjenom dozvoljeno je da društva za upravljanje, pored dosadašnje djelatnosti, mogu obavljati i dodatne djelatnosti, koje uključuju poslove upravljanja portfeljom i poslove investicionog savjetovanja u skladu sa propisima koji uređuju tržište hartija od vrijednosti. Također, predloženim izmjenama data je mogućnost već postojećim društvima za upravljanje investicionim fondovima da vrše djelatnost upravljanja i alternativnim investicionim fondovima i fondovima osnovanim posebnim propisima, ukoliko za to dobiju dozvolu Komisije.
Članovima 5. i 6. mijenjaju se članovi 27a. i 27g, kojima su definisani minimalni uslovi stručnog znanja i iskustva za člana upravnog odbora i izvršnog direktora društva za upravljanje.
Članom 7. predložena je dopuna člana 36, kojom se dozvoljava društvima za upravljanje investicionim fondovima da obavljaju poslove upravljanja fondovima na području Federacije BiH i Brčko distrikta BiH, shodno odredbama Zakona koje se odnose na upravljanje društava za upravljanje fondovima u državama koje nisu države članice.
Članom 8. predložena je dopuna člana 47, kojim se uređuje odgovornost društava za upravljanje, a s ciljem zaštite investitora. Dopunom se na jasan i nedvosmislen način definiše da društvo za upravljanje mora prethodno dobiti saglasnost akcionara, odnosno vlasnika udjela, da bi uložio dio, ili cijelu imovinu portfelja kojim upravlja, u investicione fondove kojim upravlja.
Članom 9. predložena je dopuna u članu 100, koja se odnosi na ulaganje otvorenih investicionih fondova sa javnom ponudom. Predloženom odredbom širi se obim dozvoljenih ulaganja ovih fondova i na udjele otvorenih investicionih fondova sa javnom ponudom kojima se trguje na uređenom tržištu.
Članom 10. predložena je izmjena člana 109, kojim su propisane okolnosti kada je zbog bitnih promjena potrebno pribaviti saglasnost Komisije na izmjene prospekta otvorenog investicionog fonda. Dalje, predložena je izmjena stava (2), kojom je propisana obaveza obavještavanja vlasnika udjela o odobrenim izmjenama prospekta te o mogućnosti da mogu tražiti otkup udjela, a da im pri tome neće biti obračunata izlazna naknada. Također, stavovima 3. i 4. istog člana propisan je način obavještavanja vlasnika udjela kroz davanje mogućnosti ugovaranja načina poslovne komunikacije između vlasnika udjela i društva.
Članovima 11. i 12. predlažu se izmjene tehničke prirode.
Članom 13. predlaže se izmjena člana 155. u stavu (4) u smislu da se briše tekst kojim je definisano da je tržišna cijena hartija od vrijednosti osnov za obračun cijene udjela u otvorenom investicionom fondu.
Članom 14. predlažu se izmjene članova kojima su regulisani otvoreni fondovi rizičnog kapitala sa privatnom ponudom, a s ciljem regulisanja alternativnih investicionih fondova. Mijenja se naziv Glave XI i članovi od 194. do 223. na način kako slijedi:
Članom 194. definisano je koje se odredbe Zakona primjenjuju na otvorene AIF-e, a koje na zatvorene AIF-e sa privatnom ponudom, s obzirom na to da AIF-i posluju na istom principu kao i investicioni fondovi, koji su detaljno regulisani Zakonom. U tom smislu, definisana je privatna ponuda s ciljem da se nedvosmisleno naglasi da u AIF-e mogu ulagati samo profesionalni investitori i profesionalni investitori u AIF. Nadalje, u stavu (4) naglašeno je da se fond koji posluje kao investicioni fond ne može preoblikovati u AIF.
Članom 195. definisani su uslovi za osnivanje otvorenog AIF-a, kao i okolnosti u kojima Komisija odbija zahtjev društva za upravljanje AIF-om (DUAIF) za osnivanje otvorenog AIF-a. Procedura za dobijanje dozvole AIF-a je ista kao i kod investicionih fondova, s tim da su utvrđeni dodatni specifični zahtjevi za AIF-om. Ovim članom precizirano je da Komisija izdaje dozvolu za osnivanje i upravljanje AIF-om, dozvolu na izbor depozitara, kao i saglasnost na pravila poslovanja.
Članom 196. definisani su udjeli u otvorenom AIF-u.
Članom 197. definisane su opšte odredbe u vezi sa početnom ponudom udjela otvorenog AIF-a.
Članom 198. definisano je da se kupovina udjela i isplata udjela u otvorenom AIF-u sprovodi u skladu sa pravilima poslovanja, odredbama Zakona i podzakonskih akata Komisije. Istim članom definisani su kriteriji za profesionalnog investitora u AIF-u. Pored posjedovanja dovoljnog iskustva i stručnih znanja o rizicima povezanim sa ulaganjima, mali investitor treba biti spreman da uplati minimalno 100.000 KM u jedan fond, što je, uvažavajući stepen razvoja domaćeg tržišta hartija od vrijednosti, značajno smanjenje dosadašnjeg praga koji je važio za kvalifikovane investitore u fondove rizičnog kapitala.
Članom 199. regulisani su udjeli otvorenog AIF-a. U tom smislu precizirano je da vlasnik udjela otvorenog AIF-a može u svakom trenutku zahtijevati od DUAIF-a da otkupi njegove udjele, osim ako pravilima poslovanja nije predviđeno da se isplata vrši periodično ili da se isplata ne vrši do likvidacije fonda.
Članom 200. definisano je u kojim se okolnostima mogu obustaviti emisija i otkup udjela.
Članom 201. definisan je registar udjela u otvorenom AIF-u. Za razliku od otvorenih investicionih fondova, ovim članom je predviđeno da registar udjela, pored DUAIF-a i Centralnog registra, može voditi i treće lice kojem DUAIF povjeri vođenje tog registra. S obzirom na to da se radi o podacima koji predstavljaju poslovnu tajnu, ovim su članom propisani posebni zahtjevi za DUAIF u vezi s čuvanjem podataka o udjelima u otvorenom AIF-u.
Članovima 202. i 203. definisani su načini utvrđivanja vrijednosti imovine alternativnih investicionih fondova, kao i odgovornost za obračunavanje neto vrijednosti imovine fondova. Članom 203. utvrđeno je da vrijednost imovine AIF-a, pored DUAIF-a, može da vrši eksterni procjenjivač, kao nezavisna i licencirana fizička ili pravna lica.
Članom 204. definisano je da je DUAIF dužan da za svaki otvoreni AIF kojim upravlja izabere depozitara. Za razliku od investicionih fondova, imovina AIF-a može se ulagati u raznovrsniju imovinu, koja nosi veći rizik za investitore. Za tu imovinu depozitar otvorenog AIF-a provjerava vlasništvo takve imovine i vodi evidenciju o toj imovini za koju se uvjerio da je u vlasništvu otvorenog AIF-a.
Članom 205. definisana su pravila poslovanja otvorenog AIF-a, kao osnovni dokument fonda kojim se uređuju svi bitni elementi fonda.
Članovima 206. do 208. definisana je obaveza izvještavanja DUAIF-a prema investitorima i Komisiji.
Članovima 209. i 210. definisana su opšta ograničenja ulaganja za sve AIF-e, kao i obaveze DUAIF-a u slučaju prekoračenja ulaganja. Također, utvrđena je obaveza DUAIF-u da nadoknadi štetu vlasnicima udjela zbog prekoračenja ulaganja.
Članom 210. definisana je imovina od koje se može sastojati imovina AIF-a, kao i uslovi kojih se DUAIF mora pridržavati prilikom ulaganja imovine.
Članom 211. definisana su ograničenja ulaganja u nepokretnosti.
Članom 212. definisane su vrste AIF-a sa privatnom ponudom, pri čemu su jasno razgraničeni AIF-i opšte prirode i posebne vrste AIF-a. Također, u stavu (2) ovog člana utvrđeno je da se AIF za ulaganje u nepokretnost može osnovati samo kao zatvoreni AIF, dok se preostale vrste AIF-ova osnivaju kao otvoreni AIF. Ovim članom predviđeno je da će Komisija svojim aktom propisati osnovne karakteristike AIF-a, dozvoljena ulaganja i ograničenja ulaganja i kriterije za procjenu ispunjavanja uslova za profesionalne investitore u AIF.
Članom 213. definisan je AIF opšte prirode, s obzirom na to da su za ovaj fond utvrđena specifična ograničenja ulaganja imovine u odnosu na preostale fondove.
Članom 214. definisano je da se posebne vrste AIF-a utvrđuju u zavisnosti od pretežnog ulaganja imovine otvorenog AIF-a, a da pretežno ulaganje podrazumijeva ulaganje najmanje 70% neto vrijednosti imovine u određenu vrstu imovine.
Članom 215. definisan je AIF za ulaganje u nepokretnosti, kao posebna vrsta AIF-a sa privatnom ponudom, a koji mora biti osnovan kao zatvoreni AIF.
Članom 216. definisan je DUAIF. Kao i društvo za upravljanje, DUAIF se osniva u formi akcionarskog društva ili društva sa ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Republici Srpskoj. DUAIF se upisuje u registre Komisije i time stiče pravo za obavljanje djelatnosti. Utvrđena je kategorizacija na DUAIF i mali DUAIF, a prema vrijednosti imovine kojom upravljaju.
Članom 217. definisana je djelatnost DUAIF-a. Propisano je i da DUAIF može obavljati i druge djelatnosti, kao što su upravljanje investicionim fondovima, osnovanim u skladu sa odredbama Zakona, kao i fondovima osnovanim u skladu sa posebnim zakonima. Za obavljanje ovih djelatnosti predviđeno je da DUAIF mora pribaviti dozvolu Komisije. Nadalje, utvrđeno je da djelatnost upravljanja AIF-om, pored DUAIF-a, može obavljati i društvo za upravljanje.
Članom 218. definiše se obaveza društva za upravljanje da prethodno pribavi saglasnost vlasnika udjela, ukoliko ima namjeru da uloži dio ili cijelu imovinu portfelja kojim upravlja u investicione fondove.
Članom 219. definisan je osnovni kapital DUAIF-a. Najniži iznos osnovnog kapitala DUAIF-a je 250.000 KM, kao i za društvo za upravljanje. Za razliku od društva za upravljanje, Komisija može DUAIF, na njegov zahtjev, osloboditi od plaćanja do 50% dodatnog kapitala, pod uslovom da DUAIF ima bankarsku garanciju banke sa sjedištem u Republici Srpskoj, odnosno koja posluje u Republici. Pored toga, uvedena je mogućnost pokrivanja mogućih rizika od profesionalne odgovornosti putem obezbjeđenja dodatnog kapitala koji je dovoljan za pokriće mogućih gubitaka, kao i posjedovanjem osiguranja od profesionalne odgovornosti. Osnovni kapital malog DUAIF-a predložen je u iznosu od 100.000 KM.
Članom 220. definisan je mali DUAIF kao DUAIF koji upravlja AIF-om, a čija ukupna imovina ne prelazi iznos 5.000.000 KM. Za razliku od DUAIF-a, mali DUAIF ima blaže organizacione, kapitalne i kadrovske zahtjeve.
Članom 221. definisana je obaveza za mali DUAIF da podnese Komisiji zahtjev za izdavanje dozvole za poslovanje DUAIF-a, ukoliko ukupna imovina svih AIF-ova kojim upravlja pređe iznos od 5.000.000 KM.
Članom 222. regulisan je postupak i dokumentacija za osnivanje DUAIF-a, kao i obaveza trajnog ispunjavanja uslova pod kojima je izdata dozvola.
Članom 223. stavom (2) definisano je da je DUAIF dužan da dokaže da su ograničenja u vezi sa finansijskom polugom, koja su utvrđena za svaki AIF kojim upravlja, razumna i da se poštuju ta ograničenja. Nadalje, stavom (3) ovog člana utvrđena je obaveza DUAIF-u da obavijesti Komisiju o učešću AIF-a u pravu glasa u nelistiranom društvu svaki put kad taj procenat dosegne, pređe ili padne ispod 10%, 20%, 30%, 50% i 75%.
Članom 15. mijenjaju se kaznene odredbe u smislu da sada podrazumijevaju i dodatne novine u Zakonu.
Članom 16. dodaju se novi članovi 244g. i 244d. Članom 244g. propisano je da će Komisija donijeti odgovarajuće propise za primjenu ovog zakona u roku od 90 dana od dana njegovog stupanja na snagu te da će se do donošenja tih propisa primjenjivati propisi koji su važili na dan stupanja na snagu ovog zakona. Članom 244d. propisano je da su društva za upravljanje dužna da usklade svoje poslovanje u roku od 120 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Članom 17. propisano je stupanje na snagu ovog zakona.
