Član 1. vrši izmjene u članu 2. tačka 19). Ovom izmjenom redefiniše se pojam “destinacijska menadžment organizacija” – to je ona organizacija koja upravlja turističkom destinacijom – turističkim mjestom, kroz udruživanje više organizacija i interesnih grupa (turističke organizacije gradova/opština, turističke agencije i ugostitelji koji pružaju usluge smještaja, ishrane i pića, kao i drugi javni i privatni subjekti). Dalje, u definiciju podsticajnih mjera dodaju se riječi “redovnih aktivnosti”, što omogućava korištenje budžetskih sredstava i u ovu svrhu. Dodaje se nova tačka 21) koja definiše pojam “destinacija za održivi razvoj turizma”. Ova destinacija područje je jedinice lokalne samouprave ili uža prostorna cjelina na području jedinice lokalne samouprave koja ispunjava uslove za održivi turizam iz ovog zakona.

Članom 2. dodaju se novi stavovi (4), (5), (6), (7) i (8) u članu 4. Ovim se dopunama propisuje da Ministarstvo trgovine i turizma (u daljem tekstu: Ministarstvo) daje saglasnost na standarde održivog turizma koji su destinacijama za održivi razvoj turizma ili poslovnim subjektima u oblasti turizma i ugostiteljstva dodijeljeni od međunarodnih organizacija za održivi turizam. Saglasnost daje ministar rješenjem na zahtjev jedinice lokalne samouprave, pravnog lica koje upravlja prostornom cjelinom na području jedinice lokalne samouprave i poslovnog subjekta u oblasti turizma i ugostiteljstva.

Član 3. vrši izmjene u članu 6. Ovom izmjenom određeno je da se Strategija razvoja turizma (u daljem tekstu: Strategija) donosi na sedam godina. Dosadašnjom odredbom ista se donosila na period od pet godina. Definiše se da Strategija sadrži metodološki pristup njenoj izradi, situacionu analizu, SWOT analizu i strateško fokusiranje, viziju razvoja, strateške ciljeve s indikatorima, prioritete i mjere s indikatorima, ključne strateške projekte, ocjenu usklađenosti s drugim strateškim dokumentima, okvirni finansijski plan sprovođenja strategije, okvir za sprvođenje, praćenje, izvještavanje i vrednovanje strategije razvoja.

Članom 4. briše se član 7. radi usklađivanja proceduralnih pitanja usvajanja i donošenja Strategije sa Zakonom o strateškom planiranju i upravljanju razvojem. Povodom ove izmjene poslije člana 6. Nacrta zakona pomjerena je numeracija članova Prijedloga zakona u odnosu na Nacrt zakona. 

Član 5. vrši izmjenu u članu 10. Ovom se izmjenom propisuje da gradska, odnosno opštinska uprava prati realizaciju Strategije razvoja turizma jedinice lokalne samouprave i o tome najmanje jedanput godišnje izvještava skupštinu jedinice lokalne samouprave.

Članom 6. u članu 13. u stavu (3) riječi “trgovine i turizma (u daljem tekstu: ministar)” brišu se.

Član 7. vrši izmjenu u članu 14 – mijenja se naziv Komisije za kategorizaciju turističkog mjesta u Komisiju za proglašenje turističkog mjesta.

Član 8. mijenja tačku 3) postojećeg člana 22. tako da se u odnosu na dosadašnje rješenje preciznije definišu vrste poslova turističkih agencija. Naime, osnovni posao turističke agencije jeste organizacija turističkih putovanja u zemlji i inostranstvu, međutim, agencije mogu posredovati u organizaciji i prodaji turističkih putovanja u zemlji i inostranstvu. U navedenom slučaju agencije preprodaju aranžmane drugih turističkih agencija u zemlji ili inostranstvu s kojima su u posebnom ugovornom odnosu (Posrednički ugovor u putovanju iz člana 880. Zakona o obligacionim odnosima i Ugovor o subagenturi prema članu 30. Zakona o turizmu) i u tom poslu ostvaruju posredničku proviziju.

Članom 9. Prijedloga zakona briše se tačka 2) u članu 33. u stavu (1) Zakona, čime se briše uslov kadrovske osposobljenosti jednog zaposlenog radnika u turističkoj agenciji. Odnosi se ovo na radno iskustvo od najmanje dvije godine na odgovarajućim poslovima u agenciji ili drugim poslovima u turizmu. U istom članu briše se uslov koji se odnosi na nivoa znanja jednog stranog jezika na nivou B2, C1 ili C2 zajedničkog evropskog referentnog okvira za jezike (CEF). Po Zakonu, ipak, ostaje obaveza da jedan zaposleni radnik u agenciji mora poznavati jedan strani jezik, samo bez preciziranja nivoa znanja stranog jezika. Na predloženi način, po pitanju kadrovske osposobljenosti zaposlenih u agenciji, jedan zaposleni radnik u turističkoj agenciji mora imati završen prvi studijski ciklus visokog obrazovanja s najmanje 180 ECTS bodova i znanje jednog stranog jezika, a ovom izmjenom obezbijediće se da se uslovi po pitanju stručnosti u agenciji cijene na nivou poslodavca, bez direktnog uplitanja zakonodavca u predmetna pitanja.

Novim članom 10. Prijedloga vrši se dopuna u članu 34. Zakona. Istim je propisana obaveza agencije da je, ukoliko obezbjeđuje jamstvo u obliku bankovne garancije ili polise osiguranja ugovorene na jednogodišnji period, dužna u roku 15 dana od dana izdavanja ovih dokumenata za naredni jednogodišnji period Ministarstvu dostaviti produženu bankarsku garanciju, odnosno polisu osiguranja.

Tako će se resornom ministarstvu omogućiti vršenje uvida u jamstva turističkih agencija nakon licenciranja turističkih agencija s obzirom na situaciju da većina turističkih agencija jamstvo obezbijeđuje u formi polise osiguranja ugovorene na jednogodišnji period. U postupku licenciranja turističkih agencija resorno ministarstvo ima uvid u sadržaj i oblik ugovorenog jamstva, ali ne i u periodu nakon izdavanja licence, sve do momenta pokretanja revizije licence (nakon četiri godine od dana izdavanja licence), u situaciji izdavanja jednogodišnjih polisa osiguranja ili bankovnih garancija. Na predloženi način omogućava se efikasnija kontrola finansijskih garancija turističkih agencija i povećanje zaštite potrošača u situacijama koje su pokrivene jamstvom turističke agencije.

Članom 11. briše se odredba u članu 37. kojim je propisana dokumentacija potrebna za izdavanje licence turističkim agencijama. Turističke agencije imaju obavezu dostavljanja dokaza o upisu u registar poslovnih subjekata ili registar preduzetnika, rješenja Poreske uprave RS o određivanju jedinstvenog identifikacionog broja ili uvjerenja Uprave za indirektno oporezivanje o određivanju PDV broja, odluke o osnivanju poslovne jedinice (kopija opšteg akta putničke agencije ili izvod iz tog akta) ukoliko agencija obavljanja djelatnost izvan sjedišta i adrese poslovnih jedinica, odnosno izdvojenih poslovnih prostorija ukoliko agencija obavlja djelatnost izvan sjedišta. Na navedeni način od podnosioca zahtjeva za izdavanje licence neće se tražiti da dostavlja dokaze o registraciji privrednog društva ili preduzetničke radnje, o osnivanju poslovne ili izdvojene jedinice i slično, već će navedene činjenice pribavljati Ministarstvo po službenoj dužnosti u saradnji s Agencijom za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF) ili uvidom u registar poslovnih subjekata i preduzetnika. Tako će se smanjiti formalnosti u postupku izdavanja licence. Navedenim članom, radi jednoobraznog postupanja, predviđen je osnov ministru da uputstvom propiše oblik i sadržaj obrasca zahtjeva za izdavanje licence.

Članom 12. vrše se izmjene člana 38. u stavovima (3) i (6). Ovim se izmjenama precizira da će ministar odbiti zahtjev za izdavanje licence ako su osnivači, odnosno odgovorna lica agencije ili lica koja nakon osnivanja pristupe agenciji, fizička lica koja su direktno ili indirektno imala kontrolno učešće u kapitalu agencije kojoj je oduzeta licenca. U istom članu propisano je da u postupku revizije licence Ministarstvo, u saradnji s APIF-om ili uvidom u elektronski registar poslovnih subjekata i preduzetnika, provjerava registrovanje agencije. Ministarstvo, u saradnji s Poreskom upravom RS, po službenoj dužnosti pribavlja potvrdu, odnosno uvjerenje Poreske uprave RS o registraciji obveznika doprinosa obaveznog osiguranja (Izvještaj o broju zaposlenih iz Jedinstvenog sistema kontrole i naplate doprinosa obaveznog socijalnog osiguranja). Na predloženi način smanjit će se formalnosti u postupku revizije licence. Također, u istom članu ispravlja se tehnička greška. 

Član 13. vrši izmjene u članu 39. te se definiše da licenca prestaje da važi istekom perioda određenog za reviziju. 

Član 14. mijenja postojeći član 40. te je u stavu (1) prezicnije određen jedan od razloga za oduzimanje licence za obavljanje poslova turističke agencije, a koji možete pogledati klikom na opciju “Preuzmite tekst zakona”. 

Članom 15. vrše se izmjene u članu 43. te se na ovaj način jednostavnije definiše da strani državljanin koji namjerava da polaže ispit za sticanje zvanja turističkog vodiča na području entiteta mora imati prijavljen najmanje privremeni boravak u BiH. Dosadašnje rješenje propisivalo je da strani državljanin mora imati radnu dozvolu. Međutim, po posebnim propisima u oblasti boravka i kretanja stranaca, radna dozvola jedan je od osnova za izdavanje privremenog boravka te se na predloženi način predmetno rješenje usaglašava s posebnim propisima. Također, u istom članu precizira se rješenje da se ispit za sticanje zvanja turističkog vodiča može polagati i na području jedinice lokalne samouprave.

Članom 16. Prijedloga vrši se dopuna u stavu (2) člana 44. osnovnog teksta Zakona, u kojem su poslije riječi “organizacije” dodate riječi “ili na području jedinice lokalne samouprave“. Predmetnom odredbom preciznije se normira polaganje ispita za turističkog vodiča i za područje jedinice lokalne samouprave. 

Članom 17. Prijedloga dopunjen je član 51. ovog zakona na način da turističke usluge iz stava (1) ovog člana mogu pružati pravna lica preduzetnici ili fizička lica registrovana za obavljanje djelatnosti u skladu s propisima iz oblasti ugostiteljstva. Usluge smještaja, ishrane i pića na selu mogu pružati i fizička lica koja nisu registrovana kao preduzetnici i koja su kod APIF-a upisana kao nosioci poljoprivrednih gazdinstava. Pojedine usluge iz ovog zakona mogu se pružati kod navedenih fizičkih lica, kao što su: usluge boravka turista radi odmora i rekreacije s mogućnošću učestvovanja u aktivnostima na selu u skladu s ovim zakonom i propisima iz oblasti ugostiteljstva (berba voća i povrća, ubiranje ljetine, iznajmljivanje konja za jahanje i slične aktivnosti).

Članom 18. Prijedloga u članu 58. u stavu (1) u tački 2) osnovnog teksta Zakona poslije riječi “hidrospid” dodaju  se riječi “vožnja dajak-čamcem”. Na predloženi način formalno se i vožnja dajak-čamcem uvrštava u posebnu vrstu turističke usluge koja uključuje sportsko-rekreativnu aktivnost.

Članom 19. izmijenjen je stav (4) člana 60. Zakona, a koji se odnosi na dodatni razlog zbog kojeg je pružalac usluga u avanturističkom turizmu dužan odbiti zahtjev građanina da učestvuje u pružanju usluga. Ukoliko pružalac usluge, pored procjene da je korisnik usluge u alkoholisanom stanju ili pod uticajem opijata, ocijeni da je potencijalni korisnik usluge u takvom fizičkom ili psihičkom stanju u kojem može prouzrokovati štetu, povredu ili dovesti u životnu opasnost sebe i druge, dužan je onemogućiti pružanje usluge. U konkretnom slučaju, naglasak je na preventivnom djelovanju kako bi se izbjegli svi rizici od nesretnih slučajeva u toku pružanja usluga.

Članom 20. izmijenjen je član 62. ovog zakona kojim su propisani uslovi za kupališta, koja u smislu ovog zakona predstavljaju objekte turističke infrastrukture (član 2. stav (5)). Ovim članom razdvojena je terminologija koja određuje vrste kupališta (prirodna i vještačka kupališta) u smislu obaveze izrade procjene rizika kao posebnog dokumenta kojim se određuju potrebe za uređenjem samog kupališta i planiraju mogući rizici i sigurnosni zahtjevi. Vještačka kupališta (bazeni) već dobijanjem neophodnih građevinskih/upotrebnih dozvola moraju ispuniti određene sigurnosne kriterije te je navedenu situaciju u smislu izrade dodatnog formalnog dokumenta potrebno razlikovati u odnosu na uređenje i sigurnosne zahtjeve za “prirodna kupališta”. U skladu s tim, propisana je obaveza da se procjena rizika radi na prirodnim kupalištima, uz zadržavanje obaveze da se na svim kupalištima mora obezbijediti spasilačka služba. 

Novim članom 21. Prijedloga zakona izvršena je dopuna u članu 63. novim stavovima (6) i (7) koji glase: “(6) Pružalac usluga iz stava (1) ovog člana dužan je voditi evidenciju ugovora o iznajmljivanju vozila. (7) Ministar pravilnikom propisuje način vođenja i sadržaj evidencije ugovora o iznajmljivanju vozila. Predloženom odredbom uvodi se obaveza pružaocu usluga iznajmljivanja vozila da vodi evidenciju ugovora o iznajmljivanju vozila u formi i sadržaju koji će biti propisan podzakonskim aktom, čime će se inspekcijskim organima omogućiti bolji uvid u obim poslovanja rent-a-car agencija.”

Članom 22. djelimično je izmijenjen član 64. osnovnog teksta Zakona te promijenjen uslov po pitanju starosti vozila u rent-a-car agencijama (agencijama za iznajmljivanje auta) na način da je popisano da vozila ne mogu biti starija od sedam godina. U Nacrtu zakona predloženo je rješenje da se starosna granica vozila u ovim agencijama poveća s pet na deset godina. Međutim, u postupku javne rasprave na Nacrt zakona u koordinaciji s Privrednom komorom RS i pojedinim pružaocima ovih usluga usaglašeni su stavovi po pitanju starosne granice vozila. Zaključeno je da je najcjelishodnije predvidjeti sedmogodišnji period kao gornju granicu starosti vozila iz više razloga, prvenstveno zbog toga što većina proizvođača i trgovaca daju sedmogodišnju garanciju na ispravnost vozila, kao i zbog trenutnog stanja na tržištu i problematike oko nabavke vozila za rent-a-car agencije. U istom članu zadržana je obaveza pružalaca ovih usluga da obezbijede servisiranje i parking prostor za sva motorna vozila. To je, također, promjena u odnosu na Nacrt zakona i rezultat je javne rasprave.

Članom 23. Prijedloga zakona izvršena je izmjena u članu 66, to jeste tačke 4) stava (1) na način da su poslije riječi “organizacije” dodane riječi “ili na području jedinice lokalne samouprave“. Na predloženi način, u članu osnovnog teksta Zakona kojim se taksativno pobrojavaju poslovi turističke organizacije opštine ili grada precizira se da je navedena organizacija nadležna i za organizaciju ispita za turističkog vodiča na području jedinice lokalne samouprave. 

Članom 24. izvršena je dopuna u članu 68. novim stavovima (5) i (6) koji glase: “(5) Turističke organizacije u svom nazivu mogu imati pojmove kao što su: sport, rekreacija, kultura, informisanje i druge slične pojmove, pod uslovom da im je osnivački akt usklađen sa ovim zakonom. (6) Prije upućivanja osnivačkog akta turističke organizacije na razmatranje skupštini opštine ili grada, jedinica lokalne samouprave dužna je Ministarstvu dostaviti prijedlog osnivačkog akta radi davanja saglasnosti o njegovoj usklađenosti sa ovim zakonom.“

Na predloženi način regulisat će se odnos između jedinice lokalne samouprave i Ministarstva u situaciji objedinjavanja više javnih ustanova na lokalnom nivou u jednu. To je u posljednje vrijeme česta praksa lokalnih zajednica radi smanjenja administrativnog aparata i uštede budžetskih sredstava. Kako su turističke organizacije korisnici javnih prihoda od boravišne takse u slučaju promjena naziva i racionalizacije poslova, odnosno objedinjavanja više javnih ustanova u jednu ustanovu, bitno je da takva ustanova ima usklađene osnivačke akte shodno ovom zakonu po pitanju djelatnosti novonastale ustanove, poslova, organa upravljanja i ostalih odredaba osnivačkog akta.

Članom 25. Prijedloga zakona dopunjen je član 72. stav (2) Zakona na način da je precizirano da godišnji program rada i finansijski plan turističke organizacije obavezno sadrže pojedinačno utvrđene i planirane zadatke s mjerljivim indikatorima. Navedeno je usklađeno članom 26. Prijedloga u odnosu na član 73, a po pitanju sadržaja finansijskog izvještaja turističke organizacije. Finansijski izvještaj mora sadržavati mjerljive indikatore u turizmu koji su relevantni za ocjenu realizovanih programskih aktivnosti. U suštini, u izvještaju o radu turističke organizacije trebalo bi da se navedu podaci koji se odnose na rezultat od realizacije godišnjih aktivnosti javne ustanove koji se finansiraju iz budžeta, odnosno javnih prihoda.

Članom 27. Prijedloga zakona izvršena je dopuna u članu 90. na način kojim će resorno ministarstvo imati uvid u broj pružalaca usluga raftinga i iznajmljivača vozila, što su usluge u porastu prethodnih godina. Dosadašnji način pribavljanja podataka o pružaocima tih usluga, po službenoj dužnosti od APFI, nije se pokazao kao cjelishodan zbog postojećeg sistema registracije koji je regulisan Zakonom o registraciji poslovnih subjekata (za privredna društva) i Zakonom o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti (za preduzetničke radnje). Izmjene ovog člana možete pogledati klikom na opciju “Preuzmite tekst zakona”.

Članom 28. dopunjen je član 91. osnovog teksta Zakona. Istim je predviđena mogućnost da se namjenska sredstva za razvoj turizma mogu dati i za finansiranje “redovnih aktivnosti turističkih subjekata“. 

Članom 29. Prijedloga zakona (član 22. Nacrta zakona) u članu 92a. iz definicije “korisnika vaučera“ izbačena je riječ “punoljetni“.  Zadržano je rješenje da korisnik turističkog vaučera može biti građanin RS, kao i građanin s prebivalištem u Brčko distriktu BiH, koji posjeduje državljanstvo RS, a pitanje da li će vaučer moći koristiti isključivo samo punoljetni građani ili će navedena mogućnost biti predviđena i za maloljetna lica precizirat će se podzakonskim aktom Vlade RS.

Članom 30. Prijedloga zakona izmijenjen je član 98. te su pooštrene prekršajne sankcije u vidu novčanih kazni od 2.000 do 25.000 KM za najteže vrste prekršaja iz ovog zakona, a koje možete pročitati klikom na opciju “Preuzmite tekst zakona”.

Članom 31. Prijedloga zakona dodaju se članovi 98a. i 98b. kojima se propisuju novčane kazne za privredno društvo, odgovorno lice u privrednom društvu i preduzetnika ako obavlja djelatnost iznajmljivanja vozila, a ne ispunjava uslove iz ovog zakona. Na predloženi način povećane su novčane kazne pružaocima usluga rent-a-car agencija. Istim članom predviđena je novčana kazna jedinici lokalne samouprave ako resornom ministarstvu ne dostavi prijedlog osnivačkog akta turističke organizacije radi ocjene njegove usklađenosti s ovim zakonom prije njegovog upućivanja na razmatranje skupštini opštine ili grada, kao i za ovlašteno lice jedinice lokalne samouprave. O navedenim kaznama detaljnije možete pročitati  klikom na opciju “Preuzmite tekst zakona”.

Članom 32. i članom 33. Prijedloga izvršene su izmjene u članovima 101. i 104. važećeg zakona. Izmjene se odnose na propisivanje dodatnih novčanih kazni za nepoštovanje odredbi ovog zakona, a o kojima detaljnije možete pročitati  klikom na opciju “Preuzmite tekst zakona”.

Članom 34. Prijedloga zakona propisan je rok za usklađivanje poslovanja na način da je pružalac usluga koji na dan stupanja na snagu ovog zakona obavlja djelatnost iz člana 58. ovog zakona i koji je organizovan kao udruženje građana dužan uskladiti svoje poslovanje s odredbama ovog zakona u roku šest mjeseci od njegovog stupanja na snagu. Također, pružalac usluga koji na dan stupanja na snagu ovog zakona obavlja djelatnost iz članova 58. i 63. ovog zakona i koji je organizovan kao privredno društvo ili preduzetnička radnja dužan je uskladiti svoje poslovanje s odredbama ovog zakona u roku 30 dana od dana donošenja pravilnika kojim će se regulisati oblik i sadržaj zahtjeva za upis u evidenciju u turizmu.

Članom 35. Prijedloga zakona u članu 114. poslije riječi “uslovima” i riječi “i kriterijuma” brišu se radi usklađivanja s članom 21. ovog zakona kojim se iz naziva uredbe briše rješenje da se tom uredbom definišu kriteriji.

Članom 36. Prijedloga zakona brisana je tačka 7) u članu 115, dok se članom 37. dodaje novi član 115a, kojim su propisani rokovi za donošenje podzakonskih akata. Najprije, u roku do 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijet će se Pravilnik o načinu vođenja i sadržaju evidencije ugovora o iznajmljivanju vozila i Pravilnik o obliku i sadržaju zahtjeva za upis i brisanje u evidenciju u turizmu. U roku do 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijet će se Pravilnik o načinu pružanja usluga na kupalištima. Pravilnik o obliku i sadržaju obrasca zahtjeva za izdavanje licence donijet će se u roku 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Članom 38. Prijedloga zakona propisano je da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku RS.