Kako navodi predlagač, Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske utvrđeno je da član 191. stav (5) važećeg zakona, a koji se odnosi na mogućnost izjavljivanja žalbe samo u pogledu izrečene sankcije, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ovim nacrtom predviđeno je njegovo brisanje i prestanak važenja.
Nadalje, MUP RS prvenstveno je uputilo inicijativu radi dopune važećeg zakona u dijelu kojim je, prema njihovim riječima, propisana neujednačena primjena mjere zadržavanja okrivljenog lišenjem slobode.
Naime, u spornom članu propisana je mogućnost zadržavanja lica koje je zatečeno u vršenju prekršaja pod dejstvom alkohola u organizmu preko 1,5g/kg i koje odbije da se podvrgne alko-testiranju ali ista mjera nije predviđena za lice koje je pod dejstvom opojnih droga i sredstava ukoliko odbije da se podvrgne testiranju na opojne droge i sredstva. Iz MUP RS navode da je ovakvo rješenje manjkavo jer ipak se radi o istoj težini prekršaja – odbijanju testiranja, a za koje nije predviđena ista mjera.
Također, posebno se ističe da je trenutno u praksi situacija da su konzumenti droga ili psihoaktivnih lijekova upoznati sa navedenim, pa sve češće odbijaju da se podvrgnu testiranju, jer znaju da će biti lišeni slobode ako im se utvrdi prisustvo navedenih opojnih sredstava u organizmu. Navodi se i da statistički podaci to potvrđuju, pa je istaknut podatak da je u 2022. godini kod 125 vozača utvrđeno prisustvo opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova u organizmu, a da je 807 vozača odbilo da se podvrgne navedenoj vrsti ispitivanja.
Slijedom navedenog, cilj predložene dopune je da se izjednače uslovi za zadržavanje lica lišenjem slobode, kako kod lica kod kojih se utvrdi prisustvo opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova, tako i kod lica koja odbiju da se podvrgnu testiranju na prisustvo opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova, a sve u cilju podizanja nivoa bezbjednosti saobraćaja na putevima Republike Srpske.
MUP RS je naknadno dostavilo inicijativu i za izmjene i dopune još tri člana važećeg zakona. Kako su naveli u inicijativi, potrebno je da se odredi duži rok zastarjelosti izvršenja zaštitnih mjera, tako da umjesto godinu dana taj rok bude dvije godine, a iz razloga što se u praksi prilikom izvršenja zaštitnih mjera često susreću sa određenim poteškoćama (nedostupnost lica, nemogućnost njihovog pronalaska, administrativni nedostaci i propusti, nedostupnost predmeta izvršenja zaštitne mjere i sl.), a da bi povećanje roka zastarjelosti doprinijelo ostvarenju svrhe kažnjavanja, tj. ostvarivanju specijalne i generalne prevencije.
Nadalje, potrebno je omogućiti izricanje prekršajne sankcije - zaštitne mjere zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama prekršajnim nalogom. Kako navode iz MUP RS, time bi se u značajnoj mjeri doprinijelo ekonomičnosti postupka, jer bi trajanje i troškovi postupka bili znatno manji, odnosno kraći, a postigao bi se i veći efekat kada je u pitanju specijalna i generalna prevencija.
Posljednja izmjena zatražena ovom inicijativom odnosi se na član u kojem je propisano da je počinilac prekršaja, koji nema prebivalište u Republici Srpskoj i BiH, a prihvati odgovornost i preuzme prekršajni nalog za počinjeni prekršaj, obavezan odmah izvršiti plaćanje novčane kazne. Iz MUP RS navode nekoliko razloga zbog kojih ovakvo plaćanje ima manjkavosti u praksi. Prvenstveno, ako je prekršajni nalog uručen u toku radnog vremena banke ili pošte počinilac prekršaja novčanu kaznu će platiti u banci ili pošti, a ukoliko je prekršajni nalog izdat van radnog vremena banke ili pošte ili ako je prekršaj počinjen van naseljenog mjesta, u tom slučaju novčana kazna i troškovi platnog prometa plaćaju se u najbližoj policijskoj stanici ili u kancelariji nadležnog ovlašćenog organa uz izdavanje potvrde. Plaćanje novčane kazne na navedene načine posebno je složeno i kompleksno kada je u pitanju kažnjavanje počinioca prekršaja iz oblasti bezbjednosti saobraćaja. Kako navode iz MUP RS, pisani načini plaćanja novčane kazne otežavaju rad policijskih službenika i umanjuju njihovu produktivnost u radu, iz razloga što moraju čekati stranku da donese dokaz o izvršenoj uplati novčane kazne, a i česte su situacije kada moraju pratiti stranku do policijske stanice zbog plaćanja novčane kazne, najčešće u kasnim noćnim satima i van radnog vremena banke ili pošte, jer se nailazi na probleme u uspostavljanju komunikacije zbog nepoznavanja jezika ili nemogućnosti stranke da nađe policijsku stanicu. Isto tako, navedeni načini plaćanja nailaze i na negodovanje od počinilaca prekršaja koji nemaju prebivalište u Republici Srpskoj i BiH, jer se često moraju vraćati i po dvadeset i više kilometara od mjesta gdje je počinjen prekršaj do najbliže pošte, banke ili policijske stanice kako bi izvršili plaćanje novčane kazne, što za njih predstavlja gubljenje vremena, nepotrebno zadržavanje i dodatne troškove, s obzirom na to da prihvataju odgovornost i žele platiti novčanu kaznu odmah na licu mjesta. Kao rješenje iz MUP RS predlažu uvođenje elektronskog plaćanja novčane kazne korištenjem POS terminala (standardno ili beskontaktno plaćanje) koje, prema njihovim riječima, olakšava rad policijskim službenicima, olakšava i unapređuje naplatu izrečene novčane kazne prekršajnim nalogom, istovremeno podiže nivo profesionalizma u pružanju usluga, predupređuje određene koruptivne radnje, a počiniocu prekršaja omogućuje se da platnom karticom izvrši plaćanje novčane kazne na licu mjesta na jednostavan način. POS terminali bi se nalazili u policijskim vozilima i policijskim stanicama, a počiniocu prekršaja uz prekršajni nalog bi bio izdat dokaz o plaćenoj novčanoj kazni. Dosadašnji način plaćanja novčane kazne bi se primjenjivao u svim drugim slučajevima, odnosno kada počinilac prekršaja, koji nema prebivalište na području Republike Srpske i BiH, ne posjeduje platnu karticu, ne želi da izvrši elektronsko plaćanje novčane kazne i sl.
Prijedloge za izmjenu i dopunu predmetnog zakona imale su i sudije osnovnih i okružnih sudova sa prekršajnog odjeljenja. Kako su obrazložili, potrebno je propisati da sud prilikom odmjeravanja kazne ima mogućnost da cijeni i druge okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne, jer je do sada sud bio ograničen samo na taksativno nabrojane razloge.
Nadalje, potrebno je definisati da se i licu koje je zaprimilo prekršajni nalog i podnijelo zahtjev za sudsko odlučivanje omogući da ne dolazi na sud i iskoristi mogućnost da dâ pismeno izjašnjenje da prihvata odgovornost u kome može predložiti po pravilu za sebe blažu sankciju.
Također, dosadašnjim rješenjem sud je mogao samo preinačiti prvostepeno rješenje ako je sankcija nepravilno utvrđena, ali nije mogao oglasiti odgovornim okrivljenog ili osloboditi od odgovornosti, a ta izmjena je potrebna i radi usklađivanja sa Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske.
