Odgovor: Namjera ovoga zakona i nije bila da definira tko je vjernik a tko nije,nego reguliranje mogućnosti blagovanja najvećih blagdana onima kji ih slave, a sukladno sporazumima sa reguliranim vjerskim zajednicama u BiH.Biti vjernik je poslanje i svakako vlastiti izbor i koliko je meni poznato nitko do sada nije reguliraon bilo kakvu proceduru "učlanjenja" u vjernike. Postoji procedura kojom se formalno postaje član neke vjerske zajednice, a značili to po automatizmu da ste vjernik, nisam siguran.Pitanja upražnjavanja ovoga prava će najvjerojatnij regulirati poslodavac podzakonskim aktima i time se Zakon i nije trebao baviti iako je možda mogao, jer se u nas uvijek dogode zloporabe odnosno ne provođenje zakona ,ovisno o onumu tko ga je dužan provoditi.Jasno je da će zaposlenik moći koristiti samo tih pet plaćenih radnih dana kao neradne za obilježavanje vjerskih blagdana ,o čemu će svakako poslodavac imati evidenciju. To znači naravno da će podnosilac zahtjeva biti zaposlenik ,a to znači li to i deklariranje o vjerskoj pripadnosti sami zakljućite. Po meni je međutim, važnije da se sukladno sporazumima i zahtjevu službenih predstavnika vjerskih zajednica u BiH na jednakopravan način regulira pitanje prava obilježavanja najvažnijih vjerskih blagdana i da oni kojima to nešto znači mogu svoje pravo ostvariti. Hoće li nertko ,iz njemu znanih ,razloga to zlouporabiti samo u "svrhu" dobivanja neradnog dana, ulazi u oblast njegovog vjerskog i duhovnog života koju nitko nemože regulirati i definirati.Kako je zakon tek u prvom čitanju neke nedostatke smo i sami uočili i bit će poporavljeni amandmanski, a neka pitanja će kao i ova vaša doći kroz javnu raspravu, o kojima ćemo se također izjasniti.Možda je moj dojam da se ovaj zakon dočekalo "na nož" pogrešan ali ne vidim razlog da velika većina građana BiH, koji su vjernici, nemaju reguliran svoj odnos i svoje pravo sa državom ,Naravno jednako kao i prava svih građana ove države
0 0 Datum odgovora: 14.01.2016