Odgovor:

Najveći dio Vaše opservacije o gradnji autoputa mi je apsolutno prihvatljiv. Na parlamentu sam govorio kada se prvi put pojavila izmjena zakona o trošarinama da bih prije više od desetak godina kada se opredjelilo za gradnju puta bio protiv istog . No sada nakon desetljeća i više to je pitanje bezpredmetno. Bio bih protiv zato što smatram i sada da se trebalo posvetiti izgradnji brzih cesta ,magistralnih i regionalnih  te željeznica , a tek onda autocesti. Ako je auto cesta put od međunarodnog znaćenja, ajeste, onda se trebalo dogovoarati o povoljnijim uvjetima njegove izgradnje jer je to za BiH ogroman teret. Kako se to nije dogodilo sada imamo problem da nam veliki dio onih koji nemogu koristiti autoput ,nemogu plaćati, koristi magistralne i regionalne puteve i uništava ih ,pa ni za njihovo održavanje nemamo dovoljno sredstava. BiH gospodarstvo je još moglo sa dobrom mrežom brzuih cesta, magistralnih, regionalnih te željeznicama , a onda smo mogli pristupiti gradnji auto ceste. Međutim poodavno smo zakopali što bi se reklo twmelje ovj lošoj procjeni i sada nam nema druge nego je završiti.Najžalosnije je da veliki dio onih koji su nekada bitno o tomu odlučivali sada su protiv trošarina i kobajagi za zaštitu potošaća, što je toliko neodgovorno da nemam riječi. Trošarine su dio aranžmana gospodarskih reformi pokretanja gospodarstva i mnogo čega i to je danas gotovo suludo odbiti. Zbog toga sam bio za. Onima koji su se sjetili naroda nakon što su napravili glupost predlagao sam da ponude  potpuno ukidanje trošarina ,dakle i one koje postoje , one o kojima i vi govorite. E to bi bila prava stvar.Mogućnost davanja pod koncesiju je još skuplja varijanta koliko ja znam. Velika je borba za 15 feninga a istodobno se npr. inzistira na 7,5 KM za RTV pristojbu. Predlažem da i to oslobodimo građane. Kažu to treba ,a put ,a angažiranje građevinaca i sl. to netreba. Model po kojem bi se svaka dionica vezala za povećanje trošarina za mene je nepoznanica i nevjerujem da će se tako rješavati.Predložio sam zaključak da Vijeće Ministara prati pozitivne i negativne učinke ovoga zakona i da izvjesti parlament u roku od 6 mjeseci o pozitivnim i negativnim učincima istog te da za negativne pripreme mjere saniranja istih (npr.smanjenje cijena goriva, plavi dizel. subvenciranje troškova prijevoza socijalnim kategorijama islično)

U konačnici mislim dasu posljedice neusvajanja vrlo teške i neizvjesne ali eto ako većina smatra da vlastitim snagama možemo našu državu dovesti do razvijenostui europskih država onda nam netreba nitko i možemo vlastititim putem. Bojim se da nije tako. Najlakše je biti za popularne mjere ali to nije odgovorna politikA 

0 0 Datum odgovora: 16.05.2017