Pitanje: Zakon o neradnim danima u vrijeme vjerskih praznika ne definira jedan od osnovnih pojmova kojeg koristi a to je pojam "vjernik" niti definira proceduru utvrđivanja ko je vjernik i koje je vjerske pripadnosti. Nije jasno iz zakona da li se radi o samoopredjeljenju ili je potrebno da ima potvrdu registriranih vjerskih zajednica da je pripadnik te zajednice (u vidu plaćanja članarine, naprimjer). Nije jasno da li vjernik sam podnosi zahtjev za vjerskim praznicima i time se deklariše kao pripadnik određene vjerske zajednice ili poslodavac ima pravo da zahtijeva od zaposlenika da dostavi podatke o svojoj vjerskoj pripadnosti. Molim da mi odgovorite na koji način će ovo biti regulirano te koji je Vaš prijedlog u vezi s procedurama određivanja vjerske pripadnosti na radnom mjestu?
Odgovor: Vjera kao takova je osobni izbor svakog pojedinca te sam stajališta kako je dovoljno izjašnjenje osobe kojoj vjerskoj zajednici pripada. Također smatram kako bi bilo kojem vjerniku bilo uvredljivo da mora dostaviti neku vrstu "dokaza" ili "potvrde" o svojoj vjeri. Slažem se kako je Zakon malo nejasan u segmentima koje ste naveli i kako ga treba doraditi na takav način da je jasno kako se radi o osobnom izboru (samoopredjeljenju) i da je dovoljna izjava vjernika kojoj religiji pripada.
Datum odgovora: 06.01.2016