Sanel Kajan rođen je u Mostaru 1976. godine. Sa 17 godina postao je prvi muški spiker ratnog i poslijeratnog Radija Mostar. Nakon toga, vremenom, prošavši faze od voditelja preko reportera do urednika, bio je glavni urednik Radija Mostar od 2000. do 2007. godine.
Istovremeno, obavljao je poslove urednika/voditelja dnevnika Televizije Mostar. Radio je kao urednik i voditelj informativnih emisija i na Radiju Federacije BiH, OBN-u i BHT1 u sarajevskom studiju. Bio je dopisnik i brojnih dnevnih i sedmičnih listova. Uz studij Bosanskog jezika i književnosti, završio je i treninge BBC-a, VOA-e i DW-a.
Također je prošao obuke produkcije TV vijesti i istraživačkog novinarstva Association of Canadian Community Colleges, Transparency international BiH te Voice of America – international brodcasting bureau. Boravio je i u Sjedinjenim Američkim Državama na najstarijem fakultetu novinarstva na svijetu – University of Missouri-Columbia USA. U junu 2022. godine postao je član Demokratske fronte.
Pitanje: Hvala na vašoj proaktivnosti, samo vas molim da prilikom pokretanja pitanja ili određene inicijative prema izmjeni Zakona o policijskim službenicima pazite da ne ugrozite statuse policajaca koji trebaju steći prava u smislu da ne bude obligatorne prirode (recimo obaveza starosti od 60 godina kao uslov za sticanje prava već da bude odlazak na lični zahtjev osobe) kao i da ne ugrozite postojeće pravo od pet (5) najpovoljnjih godina staža kao prosjek pri odlasku u penziju.Ovo sve iz razloga što su ova prava strogo lična i neotuđiva i svaka vrsta izmjene bi bila tip diskriminacije.Hvala na suradnji još jednom
Pitanje: Gdine Kajan, postavljam pitanje vama kao aktivnom parlamentarcu i molim odgovor i aktivnost koja je neophodna a pitanje je da li je kasno za prijedlog iste i provedbu iste na vrijeme.Naime, do kraja 2025 godine će u fbih u penziju otići nekoliko hiljada policijskih , a sa obzirom da popunjavanje novim kadrovima odnosno policijskim službenicima traje predugo i presporo, zbog dugih procedura (6 mjeseci školovanja, pripravničnog rada i ograničenog kapaciteta na policijskoj školi na vracama ), već na početku 2026 godine ćemo imati veliki problem sigurnosti u cijeloj fbih dok u nekim kantonima bukvalno neće biti dovoljno policajaca za minimalno osiguranje reda i mira građanima, što će se odraziti velikim brojem kaznenih djela.Stoga vas pitam a i pokrećem inicijativu da li se u parlamentu fbih uopšte razmišlja o ovoj gorućoj temi a ako nije krajnji je rok da se promptno pokrene ovo pitanje i realizira.U Republici srpskoj je bila slična situacija i ona je već rješena vrlo spretno izmjenom i dopunom Zakona o policijskim službenicima na način da se povisila granica godina starosti kao uslov za penzionisanje poilicajaca i to na 55 godina starosti kao obligatoran uslov i time ostavio vremenski rok za popunu kadrovima u smislu da se očuva sigurnost zajednice i građana uopšte, dok u fbih je po meni potrebno granicu dići do 60 godina starosti a sa obzirom na stanje popunjenosti policijskim službenicima , i ograničenosti brzine obuke policajca gdje treba od raspisivanja konkursa do zaposlenja policajca i stupanja u radni odnos sa svim ovlaštenjima (1) jedna godinu dana.Molim vas za djelovanje u što i ne sumnjam jer pratim vaš proaktivan rad, hvala.
Odgovor:
Poštovanje,
Ono što mogu obećati je da ću već na jednoj od sjednica Parlamenta koje slijede, pokrenuti ovo pitanje. Slažem se s Vašim zapažanjem i smatram da treba reagovati ovim povodom. Što ću, kao zastupnik, i učiniti. Nadam se da će me u tome podržati i drugi zastupnici, kao i Vlada FBiH.
Pitanje: Poštovani gospodine Kajan, postavio sam vam dva pitanja i ni na jedno niste odgovorili. Zašto? I evo ponoviti ću ih: 1. Da li ste svjesni da je psiholog različito zanimanje od pedagoga-psihologa? Da li ste za različita ili ista rješenja kao i države EU (Njemačka, Norveška...)? Psiholog mora imati dovoljno predmeta i znanja iz različitih predmeta kako bi mogao adekvatno procijeniti nečiju inteligenciju, poremećaj ličnosti, mentalnu deterioraciju, psihoneurološko stanje, itd.
Odgovor:
Ovo je moj prvi mandat kao zastupnika u Parlamentu Federacije BiH, tako da do sada nisam učestvovao u njegovoj izradi, niti fazama donošenja nacrta zakona, a to traje još od 2008. godine. Smatram da trenutni nacrt zakona ne prepoznaje hiljade mladih ljudi, diplomiranih pedagoga-psihologa ili magistara psihologije, kojima je osnovni studij Pedagogija i psihologija. Značajan broj dao je i daje svoj doprinos društvu i struci, radeći u zdravstvenim, odgojno obrazovnim ustanovama te ustanovama u kojima se radi s licima treće dobi. Prijedlog zakona predstavlja parcijalno rješenje kada je riječ o državi Bosni i Hercegovini. Došli bismo u apsurdnu situaciju u kojoj, na primjer, diplomirani pedagozi-psiholozi ne bi mogli raditi na području FBiH, ali bi mogli radi u bh enititetu Rs ili Brčko disktriktu BiH, na poslovima psihologa.
Dakle, ne vidim problem da svi oni koji imaju formalne kvalifikacije za posao kojim se bave, ukoliko rade u skladu s normama i etičkim zahtjevima i principima struke – nastave obavljati svoj posao.
Svakako da podržavam to da svaka, pa i psihološka djelatnost u Federaciji BiH bude zakonski regulisana na najbolji mogući način.
Pitanje: Poštovani gospodine Kajan, psiholog i pedagog -psiholog su različita zanimanja. Pedagog -psiholog je po osnovnom zanimanju pedagog. Tako da Zakon o psihološkoj djelatnosti regulira rad psihologa. I tako vam je u cijelom svijetu. Možete pogledati u Njemačkoj, Norveškoj (studij traje sedam godina), itd. Zar želite da mi imamo različita rješenja? I da li možete pokrenuti donošenja Zakona na državnom nivou kako ne bismo imali različita rješenja?
Odgovor:
Ovo je moj prvi mandat kao zastupnika u Parlamentu Federacije BiH, tako da do sada nisam učestvovao u njegovoj izradi, niti fazama donošenja nacrta zakona, a to traje još od 2008. godine. Smatram da trenutni nacrt zakona ne prepoznaje hiljade mladih ljudi, diplomiranih pedagoga-psihologa ili magistara psihologije, kojima je osnovni studij Pedagogija i psihologija. Značajan broj dao je i daje svoj doprinos društvu i struci, radeći u zdravstvenim, odgojno obrazovnim ustanovama te ustanovama u kojima se radi s licima treće dobi. Prijedlog zakona predstavlja parcijalno rješenje kada je riječ o državi Bosni i Hercegovini. Došli bismo u apsurdnu situaciju u kojoj, na primjer, diplomirani pedagozi-psiholozi ne bi mogli raditi na području FBiH, ali bi mogli radi u bh enititetu Rs ili Brčko disktriktu BiH, na poslovima psihologa.
Dakle, ne vidim problem da svi oni koji imaju formalne kvalifikacije za posao kojim se bave, ukoliko rade u skladu s normama i etičkim zahtjevima i principima struke – nastave obavljati svoj posao.
Svakako da podržavam to da svaka, pa i psihološka djelatnost u Federaciji BiH bude zakonski regulisana na najbolji mogući način.