Pitanje: U proceduri je Nacrt Zakona o zapošljvanju , rehabiliraciji i osposobljavanju osoba sa invaliditetom FBIH. Smatram da je tekst los i ne treba u ovoj formi ići dalje. Protivrjecan je I nelogičan. Nedorecen u mnogim dijelovima prepisan iz vazečeg Zakona , a razlog za donosenje novog je upravo taj , što je postojeći prevaziđen u mnogi čemu ne razrađen. Prvo, sticanje statusa privrednog društva za zaposljavanje osoba sa invaliditetom je poostreno i sa sadasnjih 40% zaposlenih invalida od ukupnog broja ,procenat se dize na 50% odnosno najmanje 6 od ukupnog broja, do sada je to bilo 3 i pri tom prednacrt zahtjeva prosjek tjelesnog ostećenja 65 % ,dok vazeci zakon poznaje samo najnizi procent 60%. U ovom slucaju povećava se obavezan broj zaposlenih osoba sa invaliditetom , sto je nespojivo sa privrednim drustvom koje radi pod trzisnim uslovima, jer i dalje se registruju po Zakonu o privrednim drustvima sto znaci vazeća sva pravila i svi zakoni kao i za svaki drugi subjekt, ocekuje se profitabilnost takode, Fond stavise dodatne bodove dodijeljuje na tu cinjenicu, iako se radi o ljudima sa bitno umanjenom radnom sposobnosti pa je to i razlog njihovog uposljavanja pod posebnim uslovima. Nespojivo je jedno sa drugim. Takvo drustvo bi u startu moralo imati odreden broj zaposlenih, a nije jos ni pocelo sa radom niti ima prihod,na primijer. Rad sa osobama sa invaliditetom je slozen, jer često sa sobom nose različite licne probleme vezane za stanje, pogotovo sa visokim procentom tjelesnog ostećenja te je organizacija procesa rada zahtijevna. Pobekad su potrebni i asistenti. Dakle ovaj clan treba brisati član 24.u smislu kriterija i ostaje minimum 3 osobe sa invaliditetom . Posebno je to problem kod djelatnosti koje zahtijevaju zaposljavanje odredemog kadra , struke, dok medu osobama sa invaliditetom jako je malo takvih. Dakle u startu onemogućava se bavljenjen slozenih djelatnosti iz oblasti prometa lijekovima, medicinskim sredstvima na primijer ali svakom drugon djelatnosti koja se regulise posebnim zakonima. Mora se imati na umu da osobe sa invaliditetom moraju imati i zdrave suradnike unutar Drustva zbog procesa rada. Nadalje, osnivanje zastitnih radionica opet ima ekskluzivitet kao u postojećem zakonu gdje mogu osnovati samo grupe osoba sa invaliditetom koje su korisnici tude njege i pomoći. To je mijesanje pravnog statusa firme sa licnim pravom radnika, potpuno pogresno. To pravo prati osobu, a ne firmu i to jednako pogresno kao i sad.. Treće, pravo na sufinanciranje neto plata nemaju privredna drustva,imaju zastitne radionice i organizacije osoba sa invaliditetom . Zasto? Kakva je razlika izmedu osobe sa invaliditetom od 90% i 100% zapolene u privrednom drustvu i organizaciji? Zasto nije predviđeno sufinanciranje neto plata i u privrednom drustvu? Koji je osnov da se sufinancira plata zdravom zaposlenom u zastitnoj radionici, a da se istovremeno ne prizna sufinanciranje plate osobi sa invaliditetom zaposlenoj u privrednom drustvu? Gdje je tu opravdanje i uporiste ? Nadalje, zaposljavanje pod opstim uslovima je samo formalne prirode i pri tom se smanjuje obaveza zaposljavanja u smislu povećanja kriterija broja zaposlenih na koje postoji obaveza zaposlenja osobe sa invaliditeom od 2024 na svakih 16, 2025 na svakih 17 i tako dalje. Zaposlenje osobe sa invaliditetom u javnim ustanovama je na nivou incidenta jer nema stvarne obaveze,ali ni volje. Prednacrt uooste ne ide u korist poboljsanja statusa zaposljavanja pod opstim uslovimw. Dalje, povrsno jec razradeno ostvarivanje prava na povlastice i oslobađanje , ostaje na nivou uredenja drugim zakonima, pa ako se usvoje i na kraju procent o obavezi kupovine roba i usluga od ovih privrednih subjekata ničim nije regulasno u smislu praćenja postivanja te odredbe jer ovaj Zakon sam po sebi ne znaći nista ako subjekti za zaposljavsnje osoba sa invaladitetom nisu i samoodrzivi jer su nekonkurentni ostalim firmama koje rade navtržisnim principima. Njihov cilj na kraju nije ni stvaranje dobiti nego zaposljavanje osoba sa invaliditetom , u prilog tome ide i sifra djelatnosti takvih subjekata, 88.10. Na kraju ,uz tekst ovog prednacrta svoje mišlenje je dalo samo 4 Kantona, pri cemu uopste nema osvrta na sustinu teksta zakona u smislu prednje navedenog, da li on poboljsava ili ne uslove osnivanja, poslovanja i održivosti takvih suvjekata nego se fokusiraji na mehanizme naplate posebnih doprinosa.,što samo po sebi jeste važno,ali ne analizira na koji nacin se olaksava rad i opstanak u trzisnim uslovima ovim predlozenim tekstom. Zaposljavanje osoba sa invaliditetom je kompleksan problem i nije uobicajen proces kao kod zdravih. Sankcije koje su predlozene ,novcane kazne su rigoroznije i van pameti imajuci u vidu da su cesto bas osobe sa invaliditetom, osnivaci ,voditelji tih poslova ,te takve drakonske kazne koje du zaprijećene nisu u skladu sa svrhom ,a to je rad, inkluzija, osamostaljenje u egzistencijalnom i socijalnom smislu.
Pitanje: Poštovani u pripremi je Nacrt Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zaposljavanju osoba sa invaliditetim FBIH. Imam primjedbe na isti.