Rođen je 15.01.1961. u Goraždu. Po zanimanju je profesor odbrane i sigurnosti, a diplomu je stekao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Pitanje: U Nacrtu Budžeta FBiH za 2016. godinu, za stavku “Provedba Zakona o zaštiti od nasilja u porodici” predviđeno je 162.000 KM, kao i u prethodnom budžetu. Sa ove budžetske pozicije finansiraju se sigurne kuće za smještaj žrtava nasilja u porodici. Prema procjeni zeničke “Medice”, jedne od najstarijih organizacija u BiH koja pruža pomoć žrtvama nasilja, jedna sigurna kuća koja obezbjeđuje smještaj za 25 žrtava nasilja u porodici, godišnje treba u prosjeku 240.000 KM da bi funkcionisala.Zakon o zaštiti od nasilja u porodici propisuje da je Federacija BiH dužna učestvovati u finansiranju sigurnih kuća u visini od 70% sredstava potrebnih za njihovo funkcionisanje. Ovaj zakon je usvojen 2013. godine, ali ova obaveza, propisana Članom 35. zakona, do sada nijednom nije ispoštovana. Porazno je da je nakon usvajanja zakona došlo čak i do smanjivanja sredstava za sigurne kuće u odnosu na stanje prije njegovog usvajanja.Ako bi se iznosu koji je predložen u nacrtu bužeta dodalo još 30%, koliko trebalo da izdvoje kantoni, pun iznos godišnjeg finansiranja za sve sigurne kuće u FBiH (njih devet) iznosio bi 231.429 KM, što nije dovoljno ni za opstanak jedne sigurne kuće. Imajući u vidu ove podatke, želim da vas pitam sljedeće:1. Da li ćete svojim glasom podržati Budžet FBiH kojim se ne obezbjeđuje ni deseti dio sredstava za finansiranje sigurnih kuća, iako se time krši Zakon o zaštiti od nasilja u porodici? 2. Da li ćete iskoristiti svoje pravo da amandmanski djelujete na usvajanje budžeta i osigurate da se ove godine prvi put ispoštuje zakonska obaveza Federacije BiH u pogledu finansiranja sigurnih kuća za žrtve nasilja u porodici?
Odgovor:
Mišljenja sam da bi oni koji odlučuju o visini sredstava za osobe koje su žrtve nasilja u porodici donosili adekvatne odluke kada bi to nasilje doživjeli. Dakle, BiH je zemlja koja ima postratne anomalije koje se ogledaju u osjećaju bezperspektivnosti, otuđenosti, neafirmisanosti, moralnom nazadovanju i velikim frustracijama koje zahvataju kako pojedinca tako i kompletne porodice. Iz takvog stanja javlja se nasilje kao odgovor na nemogućnost upravljanja emocijama i očekivanjima. Dakle, smatram da se za žrtve nasilja moraju obezbijediti potrebna finansijska sredstava.