Muslić je rođen 27. jula 1982. godine u Bihaću, gdje je završio osnovnu školu, a u periodu od 1997. do 2001. godine i Srednju saobraćajno-tehničku školu.
U nastojanju da stekne akademska znanja, 2001. godine upisuje Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću, gdje 2005. godine stiče status diplomiranog pravnika. Tokom studija na Pravnom fakultetu svoju pažnju fokusirao je prema učenju, istraživanju i unapređivanju vlastitih spoznaja, što rezultira vrijednim priznanjem – Zlatnom plaketom za najboljeg studenta generacije.
Već 2007. godine upisuje postdiplomski studij na istoj visokoškolskoj ustanovi, a 2010. godine, odbranom magistarskog rada, ostvaruje zvanje magistra pravnih nauka.
Tokom studiranja, a zatim i tokom postdiplomskog usavršavanja, svoje slobodno vrijeme usmjerava prema najvažnijim oblastima društvenog života, gdje se preferira i gradi timski rad i promišljanje. Svoju predanost društvenim vrijednostima i pozitivnim promjenama potvrđuje učešćem u korisnim aktivnostima za lokalnu zajednicu, ali i aktivnostima demokratizacije stičući vrijedna i neponovljiva životna iskustva.
Od kraja 2004. godine do sredine 2006. godine kao član redakcije studentskog časopisa "KontraSt", daje nesebičan doprinos u afirmaciji aktuelnih pravnih tema u javnosti, a posebno onih koje se direktno odnose na život građana BiH.
Na Općim izborima 2006. i 2010. godine građani Unsko-sanskog kantona, svojim biračkim pravom podržali su kandidaturu Muslića za Skupštinu USK, te je u oba navrata biran za zastupnika.
Na prijevremenim izborima, koji su održani 16. januara 2011. godine, podrškom oko jedanaest hiljada birača izabran je za općinskog načelnika Bihaća.
Pitanje: Pitanje želim da postavim prije svega mlađim članovima parlamenta, koji su većinu glasova dobili od pripadnika mlađe populacije glasača. Da li planirate podržati predloženi zakon i tako pomoći mladim ljudima koji su Vam dali glas i povjerenje?Ovaj zakon uglavnom se odnosi na mlađe osobe, koje su se zbog nemogućnosti da nađu posao u struci okrenule internet zaradi i freelance poslovima. To su osobe koje ne žele da napuste domovinu, koje hrane i izdržavaju članove svoje porodice, roditelje penzionere, braću i sestre... Velika većina zarađuje minimalne iznose ili iznose koji su u visini prosječne plate, tako svaki dodatni izdatak koji im se nametne, pogotovo retroaktivni, biće prepreka preko koje neće moći preći. Ja lično ću morati uzeti kredit "na crno" (od kamatara) da bih izmirio porezne obaveze jer s obzirom da se freelance ne može registrovati kao djelatnost ne mogu podići kredit u banci... Ovako će MORATI postupiti većina freelancera, što će nas dovesti u bezizlaznu situaciju.Freelanceri žele plaćati poreze državi i želimo da se ova oblast bolje uredi. Prvi korak ka tome je da se donese zakon o otpisu dugova. U navedenom periodu većina freelancera nije bila upoznata na koji način da izvrše svoje porezne obaveze, a čak i danas je to dosta nejasno jer svaka porezna ispostava različito tumači zakon i daje različita, ponekad nelogična uputstva.