Pitanje: Kod oporezivanja kapitalne dobiti, kako je moguće da se predloženim Zakonom uopće ne pravi razlika između dugoročnog i kratkoročnog posjedovanja vrijednosnih papira ili udjela. Nekome je to stečeno ulaganje životna ušteđevina (npr. sigurnost za stare dane u uvjetima ovako niskih penzija ili za slučaj bolesti i sl...) a neko ih nabavlja radi preprodaje, zarade i sl. U skoro svim normalnim zemljama ima se smisla za ovo pa se građanima koji dugoročno drže vrijednosnice ne oporezuje kapitalna dobit, samo je razlika u broju godina potrebnog držanja. Tako je u SAD, gotovo svim evropskim zemljama i širom svijeta. Čak kod naših susjeda: Srbija - nije oporezivo ako ih držiš preko 10 godina (jedinstveno za svu imovinu) a Hrvatska - nije oporezivo ako ih držiš više od 2 godine, plus svi dobici na dionicama stečenim prije datuma stupanja na snagu zakona.Interesantno, predlagatelj ovaj osjećaj ima kada su u pitanju nekretnine pa u članu 32 oslobađa poreza prihod od nekretnina koje su otuđene nakon 5 godina od sticanja. Kao da treba udovoljiti lobiju prometa nekretnina pa olakšati ove promete, a ne treba olakšati i ojačati naše skromno tržište kapitala.Sem toga, potpuno se zanemarila činjenica da su mnogi naši borci i radnici došli do dionica putem certifikata, da ih drže dugo vremena i da je njihovim porodicama neki vid ušteđevine ili stečevine, koju će otuđiti kad im zatreba i tad ih država treba oporezovati.Da ne govorimo kako je traljavo inače regulisana ova oblast, npr. inflacija se uopće ne uzima u obzir, za 10 godina inflacija od 2 posto pojede kapitalna dobit od 22%.