Sabina Ćudić je rođena 1982. u Sarajevu, te je na Općim izborima 2014. godine izabrana za zastupnicu u Skupštini Kantona Sarajevo. Diplomirala je Političke nauke i Međunarodne studije na Towson Univerzitetu u SAD-u, a magistrirala Ljudska prava i demokratiju na Univerzitetu u Sarajevu i Univerzitetu u Bolonji.
Dobitnica je niza međunarodnih nagrada i priznanja u oblasti debate i govorništva, iz kojih je držala predavanja u SAD-u, Njemačkoj, Siriji, Velikoj Britaniji i drugim zemljama. Sabina predaje na Odsjeku za političke nauke i međunarodne odnose na Univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology (Sarajevska škola za nauku i tehnologiju). 2012. godine je bila kandidatkinja Naše stranke za načelnicu Novog Sarajeva, kada je osvojila povjerenje 13,56% građana i građanki ove općine.
Jedna je od pokretačica inicijative za osnivanje populacijskog fonda u Federaciji BiH, a značajan doprinos daje nizu inicijativa koje se tiču osiguranja rodne ravnopravnosti, zaštite prava porodilja, te osiguranja jednakog pristupa obrazovanju i poboljšanju kvalitete obrazovanja u Bosni i Hercegovini.
Pitanje: 28.02.2019. godine, na dnevnom redu Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, nalazi se Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom, a koji se odnosi na regulisanje statusa roditelja njegovatelja/njegovatelja djece i osoba s invaliditetom sa jasno preciziranim kriterijima ko i na koji način može ostvariti ovo pravo sa mogućnošću dodatnih izmjena i dopuna, obzirom da se radi o nacrctu. Predlagač nacrta je Udruženje porodica djece i osoba s poteškoćama/invaliditetom Dajte nam šansu, registrovano na nivou BiH. Zakon bi se implementirao 2020. godine, do kada bi se uradila analiza i podzakonski akti kojima bi se implementirao Zakon na nivou kantona. Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja ili srodnika djeteta ili osobe s invaliditetom koje ispunjava jedan od sljedećih uvjeta: Potpuno je ovisno o pomoći i njezi druge osobe jer mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen;U potpunosti je nepokretno i uz pomoć ortopedskih pomagala; Ima više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih), zbog kojih je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba. Naglašavamo da sistem/društvo osobama koji vode brigu o gore navedenoj populaciji, oduzima pravo na rad a što je osnovno ljudsko pravo zagarantovano svim zakonodavnim dokumentima a usvajanjem predloženog Nacrta bi se spriječila diskriminacija i pokretanje legitimnih postupaka ostvarivanja ovog prava kroz redovno pravna sredstva.Da li ćete svojim glasom ZA Nacrt pružiti podršku onima kojima je to najpotrebnije ili ćete nastaviti prećutno odobravati diskriminaciju po svakom osnovu i potiskivanje u krajnje siromaštvo ove marginalizovane grupe? Da li je „skuplje“ biti socijalni slučaj i „teret“ države ili omogućiti, i ono što je obaveza – pravo na rad?Ines Kavalec, direktorica udruženja Dajte nam šansu