Član 1. utvrđuje predmet ovog zakona, a kojm se definiše regulacija svih pitanja koja su od značaja za kategoriju neratnih invalida i ostvarivanje prava propisanih u nastavku ovog nacrta. 

Članovi 2. i 3. definišu pojam lica s invaliditetom i invaliditet. Prema navedenim članovima, lice s invaliditetom je lice kod kojeg postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju, odnosno trajno oštećenje organizma koje je prouzrokovano bolešću (urođenom ili stečenom) ili povredom i koja se ne može otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske zaštite. Lice je zbog takvog stanja u interakciji s različitim barijerama onemogućeno da pod jednakim uslovima ravnopravno s ostalim članovima tog društva sudjeluje u svim segmentima života. Invaliditet može biti: mentalni (mentalna oboljenja), intelektualni (smetnje u intelektualnom razvoju i funkcionisanju), fizički (tjelesna oštećenja) i senzorni (čulna oštećenja).

Član 4. definiše jedinstvena načela koja se odnose na rodnu jednakost, ravnopravnost i nediskriminaciju po osnovu spola, starosti, rase, nacionalne i bilo koje druge osnove. Nacrtom se propisuje jednak tretman u ostvarivanju prava lica s invaliditetom, pristup informacijama i odgovarajuća komunikacija između korisnika i pružatelja usluga. Pristupa se uvažavanju urođenog dostojanstva, lične autonomije i nezavisnosti lica s invaliditetom kroz afirmisanje njihovih potreba i mogućnosti. Navodi se da je potrebno stvoriti jednake mogućnosti za lica s invaliditetom, njihove aktivne uloge u svim politikama i mjerama te uključivanje pitanja invaliditeta u sve razvojne dokumente u BiH na svim nivoima organizovanja. Potrebno je osigurati i sektorske mjere kojima se ta pitanja uređuju za zdrava lica, čijom bi provedbom bile stvorene mogućnosti za ravnopravno sudjelovanje lica s invaliditetom u svim područjima života. 

Član 5. predlaže da organi i institucije u čijoj je nadležnosti zaštita i ostvarivanje prava lica s invaliditetom u svojim posebnim zakonima mogu ugraditi jedinstvena načela iz ovog zakona i utvrditi i druga prava kojima će se unaprijediti položaj lica s invaliditetom. Sve navedeno mora biti u skladu s mogućnostima i potrebama lica s invaliditetom. Ovim članom zabranjuje se izmjena osnovnih prava materijalne podrške lica s invaliditetom po vrsti i obimu tih prava.

Član 6. reguliše način pribavljanja ocjene procenta invaliditeta, a koja se utvrđuje na osnovu jedinstvenih pravila, kriterija i procedura za sve osobe s invaliditetom. Ocjenu donosi Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja (Institut), a na osnovu Pravilnika o jedinstvenim kriterijima i pravilima postupka za medicinsko vještačenje i Liste invaliditeta, koja je njegov dio. Ocjena za medicinsko vještačenje obavlja se na zahtjev lica s invaliditetom ili na zahtjev nadležnog organa. Njom se utvrđuju isključivo trajne i konačne promjene u zdravstvenom stanju i koja se ne može otkloniti mjerama medicinske zaštite i rehabilitacije.

Prema članu 7. Nacrta, lica s invaliditetom imaju sljedeća prava, a koja ostvaruju na način i po postupku utvrđenim ovim zakonom, i to na: 

• ličnu invalidninu,

• dodatak za njegu i pomoć od drugog lica i

• ortopedski dodatak.

Prava koja lice s invaliditetom ostvaruje u skladu s propisima o socijalnoj zaštiti, zdravstvenom osiguranju, zdravstvenoj zaštiti, zapošljavanju i socijalnoj zaštiti su:

• pomoć u troškovima liječenja i nabavci ortopedskih pomagala,

• osposobljavanje za rad, koje uključuje profesionalnu rehabilitaciju, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju,

• prioritetno zapošljavanje pod jednakim uslovima, novčanu i drugu materijalnu pomoć,

• smještaj u drugu porodicu,

• smještaj u ustanovu socijalne zaštite,

• usluge socijalnog i drugog stručnog rada i

• kućnu njegu i pomoć u kući.

Članom 8. uređuje se pravo ostvarivanja novčane naknade za ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od drugog lica i ortopedski dodatak. Ovo pravo mogu ostvariti lica s invaliditetom kod kojih je ocjenom medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja Instituta utvrđen procenat ukupnog oštećenja organizma u visini od 90% i 100%. Da bi postali korisnici ovog prava, potrebno je da budu državljani BiH i da imaju prijavljeno prebivalište ili boravište na području FBiH.

Član 9. predlaže da će korisnik svoje pravo izgubiti ukoliko odjavi prebivalište ili boravište s područja FBiH i da sva prava utvrđena pravomoćnim rješenjem prestaju datumom odjave.

Član 10. odnosi se na mogućnost izbora povoljnijeg prava. Ovaj član navodi da pravo po osnovu ovog zakona ne može koristiti lice koje to isto pravo koristi ili može koristiti na osnovu drugih propisa i da nema mogućnost odabira korištenja tog prava po odredbama ovog zakona, iako je povoljnije. Izuzetak se odnosi na lica koja koriste ili ispunjavaju uslove za ostvarivanje prava na mjesečno lično novčano primanje po drugom propisu u odnosu na ličnu invalidninu ovog nacrta. Također, drugi izuzetak odnosi se na lica koja po osnovu tjelesnog oštećenja uslijed eksplozije zaostalog ratnog materijala ispunjavaju uslove za ostvarivanje povoljnijeg prava po drugom propisu u odnosu na sva prava koja koriste ili mogu koristiti po ovom propisu.

Članom 11. određuje se zakonski minimum oštećenja organizma za ostvarivanje svih prava utvrđenih ovim zakonom, te se oni, prema utvrđenom procentu oštećenja organizma, razvrstavaju u dvije grupe, i to:

• I grupa – lica s invaliditetom sa 100% oštećenja organizma i

• II grupa – lica s invaliditetom s 90% oštećenja organizma.

Lica s invaliditetom kod kojih je utvrđen stepen oštećenja organizma u visini od 60%, 70% i 80% mogu ostvariti prava iz člana 7. ovog zakona. Ta prava regulisana su propisima iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite, zapošljavanja te kantonalnim propisima u pogledu visine novčanih iznosa, uslova njihovog ostvarivanja i postupka za njihovim ostvarivanjem.

Članom 12. utvrđuje se visina naknade za ličnu invalidninu, a koja se određuje u mjesečnom iznosu razmjerno stepenu oštećenja organizma, a prema nalazu, ocjeni i mišljenju Instituta. Mjesečni iznosi lične invalidnine određuju se u procentu od osnovice definisane u članu 18. ovog zakona. Procenat za lica s invaliditetom sa 100% oštećenja organizma iznosi 40%, a za lica s invaliditetom s 90% oštećenja organizma iznosi 30%.

Član 13. predlaže uslove za ostvarivanje prava na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica, koja se ovim članom razvrstavaju u dvije grupe koje mogu ostvariti tu pomoć. U prvu grupu spadaju lica s invaliditetom koja su, prema ocjeni Instituta, upućena na stalnu njegu drugog lica i ne mogu samostalno, bez pomoći druge osobe, udovoljiti svojim osnovnim životnim potrebama. Drugu grupu čine lica s invaliditetom koja, prema ocjeni Instituta, ne mogu potpuno udovoljiti svojim bitnim životnim potrebama.

Članom 14. utvrđuje se visina naknade za dodatak za njegu i pomoć od drugog lica koja se određuje u procentu od osnovice iz člana 18. ovog zakona. Prva grupa lica s invaliditetom ima pravo na 100% od osnovice, dok druga grupa ima pravo na 50% od osnovice. Ovo pravo ne može ostvariti lice koje je smješteno u ustanovu socijalne zaštite ako troškovi smještaja u potpunosti ili djelimično padaju na teret općinskog ili kantonalnog budžeta bez obzira na visinu participacije. Ukoliko članovi porodice tog lica, staratelj ili treće lice u potpunosti snose troškove smještaja u ovoj ustanovi, onda lice s invaliditetom, uz ispunjavanje ostalih uslova predviđenih ovih zakonom, može ostvariti ovo pravo.

Član 15. propisuje uslove kojim se utvrđuje i ostvaruje visina naknade za ortopedski dodatak. Visina dodatka određuje se u mjesečnom iznosu u visini od sedam posto od osnovice iz člana 18. ovog zakona. Ovo pravo može ostvariti lice kod kojeg je, u skladu s ocjenom Instituta, utvrđena potreba za ovakvim vidom materijalne zaštite.

Članovi 16. i 17. bave se ograničenjima u pogledu korištenja prava iz ovog zakona zbog određenih kaznenih djela i uticaja sudskih presuda na korištenje istih. Prava iz ovog zakona ne može ostvariti lice koje je pravomoćnom sudskom presudom osuđeno za krivično djelo protiv ustavnog poretka BiH, ugrožavanja ustavnog poretka i sigurnosti BiH ili FBiH i krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i zbog ratnih zločina. Lice koje je osuđeno pravomoćnom sudskom presudom na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i duže ne može ostvariti ova prava za sve vrijeme dok se nalazi na izdržavanju kazne. U ovim članovima razrađuju se i pitanje prestanka i gubljenja ovih prava te uslova isplate polovine novčane naknade članovima porodice korisnika naknade, a koji se nalazi u pritvoru.

Član 18. propisuje osnovicu za obračun visine mjesečnih novčanih naknada po ovom zakonu. Osnovica iznosi 80% najniže plate u FBiH, čiju visinu utvrđuje Vlada FBiH svojim aktima u skladu sa Zakonom o radu. Ukoliko zbog usklađivanja osnovice dođe do promjene visine mjesečne novčane naknade za priznata prava, korisnicima se neće izdavati nova rješenja, ali će im biti isplaćene naknade u skladu s izmijenjenim iznosima.

Član 19. propisuje povrat neosnovano isplaćenih naknada koje pripadaju licima na osnovu ovog zakona. U ovom se članu navodi da je riječ o neprenosivim pravima koja prestaju smrću korisnika ili postojanjem zakonskih uslova za njihovim korištenjem, i ista se ne mogu naslijeđivati. Ukoliko je isplaćeno novčano primanje propisano ovim zakonom, a korisnik nije imao pravo na njega, dužan je vratiti primljeni iznos. Također, u ovom članu detaljnije se uređuje pitanje dospjelih, a neisplaćenih iznosa novčanih primanja koji čine dio ostavinske mase, kao i povrat više isplaćenih sredstava u odnosu na pripadajuća.

Član 20. odnosi se na isplatu novčanih naknada za priznata prava iz ovog zakona koje vrši Ministarstvo po službenoj dužnosti, a sredstva se osiguravaju u budžetu FBiH, i to na osnovu planiranih sredstava za budžetsku godinu u kojoj se vrši isplata. U slučaju da budžetska sredstva ne budu dovoljna za tekuću godinu, raspoloživa sredstva će se dijeliti iznosom koji je potreban za isplatu i odredit će se koeficijent za mjesečna davanja koji ostaje na snazi do rebalansa ili usvajanja novog budžeta.

Članom 21. navodi se da je svrha isplate novčanih naknada namjera države da licima s najtežim stepenom oštećenja organizma nadoknadi dio troškova prouzrokovanih invaliditetom radi izjednačavanja mogućnosti i omogućavanja uključenja u sve društvene tokove.

Član 22. propisuje nadležnost centra za socijalni rad i općinskih službi socijalne zaštite s područja FBiH za provođenje postupka za rješavanje:

• prava na ličnu invalidninu, 

• dodatka za njegu i pomoć od drugog lica i 

• ortopedskog dodatka u prvostepenom postupku. 

Nadležnost spomenutih institucija i provođenje postupka vrši se prema mjestu prebivališta ili boravišta podnosioca zahtjeva. Žalbe protiv rješenja donesenih u prvom stepenu rješava Ministarstvo.

Član 23. reguliše potrebnu dokumentaciju za ostvarenje prava iz ovog zakona. Podnosilac zahtjeva dužan je prilikom predaje zahtjeva za ostvarenje prava općinskoj službi, uz ostalu potrebnu dokumentaciju, priložiti i konačan nalaz Instituta pribavljen u postupku medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja. Pored navedenog, uz zahtjev je potrebno priložiti dodatnu dokumentaciju, a čitav popis iste možete naći u zvaničnom tekstu zakona na sekciji “Preuzmite tekst zakona”.

Od člana 24. pa sve do člana 33. uređuje se pitanje postupanja po kontrolnom pregledu, revizije, postupanja drugostepenog organa u revizionom postupku i postupanja drugostepenog organa po izjavljenoj žalbi. Navodi se da se u postupku ostvarivanja prava utvrđenih ovim zakonom primjenjuju propisi o upravnom postupku, osim u dijelu postupka koji je odredbama ovog zakona posebno uređen. Uređuje se i pitanje početka korištenja ovih prava, nadležnosti općinske službe koja vodi evidencije o korisnicima i izvršenim isplatama po ovom zakonu te saradnji nadležnih organa različitih nivoa FBiH s reprezentativnim organizacijama osoba s invaliditetom. Detaljnije o ovim odredbama čitajte na sekciji “Preuzmite tekst zakona”.

Članovi 34, 35. i 36. odnose se na nadzor nad primjenom ovog zakona i podzakonskih propisa. Upravni nadzor vrši Ministarstvo i nadležne općinske službe u FBiH, svako iz okvira svoje nadležnosti. Kontrolu isplata novčanih naknada korisnicima prava vrši Ministarstvo. Inspekcijski nadzor vrši nadležna federalna inspekcija na zahtjev nadležnog organa ili po saznanju za učinjene propuste, u skladu sa svojim nadležnostima. Nakon što ovaj zakon stupi na snagu, federalni ministar rada i socijalne politike u roku 60 dana donijet će propise o načinu i postupku ostvarivanja prava po osnovu ovog zakona, načina isplate novčanih primanja i vođenja evidencija o korisnicima prava i izvršenim isplatama te dostavljanju izvještaja o utrošenim sredstvima prema ovom zakonu.

Član 37. odnosi se na prekršajne odredbe kojim se navodi da će se novčanom kaznom od 500 do 1.000 KM kazniti općinska služba za učinjeni prekršaj u slučaju ako:

• korisniku, protivno odredbama ovog zakona, uskrati ili ograniči prava koja mu pripadaju,

• omogući korištenje prava osobi kojoj ne pripada pravo po ovom zakonu ili joj ne pripada u tom obimu.

Također, za ovaj prekršaj kaznit će se i odgovorna osoba u centru ili službi, i to novčanom kaznom od 100 do 400 KM.

Član 38. propisuje da će se postojećim korisnicima prava, koji ova prava ostvaruju i koriste po propisima koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovog zakona, izvršiti korekcije mjesečnih novčanih naknada počevši od prvog dana narednog obračunskog perioda u odnosu na obračun koji je izvršen u mjesecu u kojem je ovaj zakon stupio na snagu. Korisnicima ovih prava neće se donositi nova rješenja.

Član 39. propisuje da će se novim podnosiocima zahtjeva za ostvarivanje ovih prava, nakon stupanja na snagu ovog zakona, obračun mjesečnih novčanih naknada utvrditi prema odredbama ovog zakona.

Član 40. odnosi se na podnosioce zahtjeva čiji su upravni postupci i postupci pribavljanja ocjene medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja započeti i nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog zakona. Prema ovom članu, ovi će postupci biti završeni prema odredbama ovog zakona. Obračun mjesečnih novčanih naknada uradit će se u skladu s odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva pa do prvog dana narednog obračunskog perioda. Nakon toga, obračun će se vršiti u skladu s odredbama ovog zakona.

Članom 41. propisuje se prestanak primjene zakonskih odredbi člana 7. stav (2), članova 18a, 18b, 18c, 18d, 18e, 18f, 18g, 18h, 18i, 18j, 18k, 18l, 18lj, 18m, 18n,18nj, 18o, i 18p. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom (Službene novine Federacije BiH, br. 36/99, 54/04, 14/09, 39/06, 45/16 i 40/18).

Član 42. propisuje da će ovaj zakon stupiti na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenim novinama Federacije BiH.

Fotografija: krenizdravo.dnevnik.hr