U obrazloženju Nacrta predlagači navode kako je psihološka procjena (dijagnostika) temelj psihološke djelatnosti na kojem počiva utvrđivanje psihičkih (intelektualnih, kognitivnih, emocionalnih, psihomotoričkih, psihosocijalnih i drugih) potencijala pojedinaca i grupa u svrhu objašnjavanja i predviđanja njihovog ponašanja, pronalaženja uzroka neefikasnosti ili poremećaja te planiranja i provođenja psiholoških tretmana. Trenutno u Federaciji BiH ova djelatnost nije zakonski regulisana, zbog čega se u praksi događa da dijagnostiku rade nestručna lica koja ne posjeduju psihološke testove i tehnike kako bi izveli stručno odgovorne zaključke. Dostupnost psiholoških mjernih instrumenata nestručnim licima dovodi u opasnost lica kojima je potreban stručni psihološki, psihijatrijski i psihoterapijski tretman (potencijalno suicidalna i psihotična lica, lica s poteškoćama u razvoju, lica s profesionalnim oboljenjima i drugo).

Nadalje, pojašnjava se kako je upotreba psihološkog instrumentarija u drugim zemljama regulisana zakonima i drugim pravnim aktima, pod strogom kontrolom, posebno u smislu ograničenja dostupnosti testova nestručnim licima. Zbog sve češće zloupotrebe i dostupnosti testova nestručnim i neadekvatno obrazovanim licima bez mogućnosti njihove, zakonski kontrolisane upotrebe u Bosni i Hercegovini, izdavači testova iz regije počeli su odbijati prodaju testova za psihologe iz Bosne i Hercegovine kako bi zaštitili autorska prava, a na osnovu saznanja o kršenju zakonskih i etičkih odredbi te zloupotrebi korištenja i distribucije testova od lica koja ne posjeduju dodiplomsku izobrazbu iz psihologije.

Zbog nepostojanja zakonskog okvira o radu psihologa, nije postojala mogućnost obezbjeđenja sredstava za pripremanje testova za bosanskohercegovačku populaciju. Zbog toga psiholozi u Bosni i Hercegovini ne posjeduju od struke verifikovane psihološke testove za djelatnost koju obavljaju. Zakon o djelatnosti psihologa zakonski je osnov za pokretanje daljih aktivnosti za pripremanje, distribuciju i kontrolu korištenja adekvatnog psihološkog instrumentarija. S tim u vezi predlagači smatraju da treba naglasiti kako psiholozi u Federaciji psihološke instrumente nabavljaju u Hrvatskoj i Srbiji, pri čemu su ti testovi pripremljeni za populacije susjednih zemalja i izrađeni na jezicima koji ne moraju biti nužno jezik testiranja u Bosni i Hercegovini. Veliki broj testova prevodi se sa stranih jezika bez dokaza o iskoristivosti tih testova, a što ozbiljno dovodi u pitanje kvalitetu nalaza, jer postoji dilema ima li osoba problem ili jednostavno nije razumjela termine u testu.

Predlagači također naglašavaju kako se na području Bosne i Hercegovine psihološki testovi kopiraju i distribuiraju bez ikakve kontrole, što je svuda u svijetu kažnjivo. To je jedan od razloga zašto su psiholozi iz BiH došli na crnu listu izdavača psiholoških instrumenata. Zloupotreba se ogleda i kao upoznavanje trećih lica sa sadržajem testovnog materijala i davanje uputa o lažiranju odgovora na osnovu kojih oni ostvaruju različita prava (penzije, invalidnine i slično). 

Naglašeno je kako je jedna od najvećih opasnosti zloupotrebe i nestručnog rada s psihološkim mjernim instrumentima prisutna kod izdavanja ocjene za dozvolu nošenja oružja, kod procjene sposobnosti za obavljanje visoko rizičnih i zahtjevnih profesija, kod forenzičke psihološke ekspertize i vještačenja za potrebe sudova i tužilaštava. 

Nadalje, za objavu istraživačkog rada u naučnim časopisima psiholozi moraju dokazati da nisu prekršili zakonski okvir korištenja testova. Bez zakona o djelatnosti psihologa ovo je postalo nemoguće i zato je objavljivanje naučnih radova iz psihologije znatno otežano. Osim navedenog, studenti psihologije se nakon studija odmah susretnu s problemom jer ne postoji regulativa za obavljanje pripravničkog staža psihologa. Često su prepušteni samostalnom djelovanju, bez mentora, bez kolegijalne podrške i bez polaganja stručnog ispita, a što je potpuno suprotno praksi propisanoj Evropskom diplomom psihologa. U konkursima za radna mjesta koja po opisu posla odgovaraju djelovanju psihologa kao uslov za zapošljavanje definišu se i zanimanja koja te poslove nikako ne mogu obavljati. Ako se na određena radna mjesta zaposli psiholog, od njega se traži da provodi postupke izvan okvira psihološke djelatnosti i bez jasnih smjernica za odgovorno djelovanje.

Pored toga, u Federaciji ne postoji regulisana ni privatna psihološka praksa, pa psiholozi koji žele privatno obavljati svoju djelatnost registruju je kao “obrtničku i srodne djelatnosti”. Struka koja izravno utječe na živote građana bez zakonskog okvira ne može provoditi stručni nadzor privatne prakse kako bi se obezbijedila visoka kvaliteta usluge i zaštita klijenata. Tome treba dodati i to da u Federaciji ne postoji jedinstveni registar psihologa, što onemogućava planiranje potreba društva za psiholozima, kao i optimalno iskorištavanje postojećih potencijala psihologa.

Navedeno je i kako se , u skladu sa stanjem u ovoj oblasti u zemljama EU, bilježe istovjetni razlozi za regulaciju djelatnosti psihologa, a to su: obezbjeđenje kvalitete psiholoških usluga, zaštita javnih politika socijalne zaštite, zaštita djece, zaštita javnog zdravlja i sigurnost korisnika, odnosno obezbjeđenje dostupnih, blagovremenih, sigurnih kvalitetnih usluga psihologa svim kategorijama građana koji takve usluge trebaju. Zbog svega navedenog, Vlada FBiH odlučila se za predlaganje posebnog zakona o djelatnosti psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine koji je uvršten u normativne aktivnosti Federalnog ministarstva rada i socijalne politike. 

Potpuni tekst Nacrta možete preuzeti klikom na opciju “Preuzmite tekst zakona”.

Fotografija: tuzlanski.ba