Odgovor: Namjera ovoga zakona i nije bila da definira tko je vjernik a tko nije,nego reguliranje mogućnosti blagovanja najvećih blagdana onima kji ih slave, a sukladno sporazumima sa reguliranim vjerskim zajednicama u BiH.Biti vjernik je poslanje i svakako vlastiti izbor i koliko je meni poznato nitko do sada nije reguliraon bilo kakvu proceduru "učlanjenja" u vjernike. Postoji procedura kojom se formalno postaje član neke vjerske zajednice, a značili to po automatizmu da ste vjernik, nisam siguran.Pitanja upražnjavanja ovoga prava će najvjerojatnij regulirati poslodavac podzakonskim aktima i time se Zakon i nije trebao baviti iako je možda mogao, jer se u nas uvijek dogode zloporabe odnosno ne provođenje zakona ,ovisno o onumu tko ga je dužan provoditi.Jasno je da će zaposlenik moći koristiti samo tih pet plaćenih radnih dana kao neradne za obilježavanje vjerskih blagdana ,o čemu će svakako poslodavac imati evidenciju. To znači naravno da će podnosilac zahtjeva biti zaposlenik ,a to znači li to i deklariranje o vjerskoj pripadnosti sami zakljućite. Po meni je međutim, važnije da se sukladno sporazumima i zahtjevu službenih predstavnika vjerskih zajednica u BiH na jednakopravan način regulira pitanje prava obilježavanja najvažnijih vjerskih blagdana i da oni kojima to nešto znači mogu svoje pravo ostvariti. Hoće li nertko ,iz njemu znanih ,razloga to zlouporabiti samo u "svrhu" dobivanja neradnog dana, ulazi u oblast njegovog vjerskog i duhovnog života koju nitko nemože regulirati i definirati.Kako je zakon tek u prvom čitanju neke nedostatke smo i sami uočili i bit će poporavljeni amandmanski, a neka pitanja će kao i ova vaša doći kroz javnu raspravu, o kojima ćemo se također izjasniti.Možda je moj dojam da se ovaj zakon dočekalo "na nož" pogrešan ali ne vidim razlog da velika većina građana BiH, koji su vjernici, nemaju reguliran svoj odnos i svoje pravo sa državom ,Naravno jednako kao i prava svih građana ove države
0 0 Datum odgovora: 14.01.2016

Odgovor: Poštovanje, Mislim da pitanje nije baš najbolje postavljeno. Po meni nema sve veće ilegalne sječe šume zato što je iste sve manje pa se suzio prostor za to, Nažalost. Problem svih ovih godina je, naravno, bio nepoštivanje zakona i s tim u svezi ustava svih razina. Naime svo vrijeme "netko" ,neki lobi u ovoj oblasti želi anarhiju kako bi radio ono što ste postavili u pitanju. Međutim takvo ponašanje nije samo u ovoj oblasti, nego u svim oblastima javnog funkcioniranja zemlje. Određene političke snage , a osobito nakon 2000. godine , proizvođenjem anarhije žele ostvariti političke ciljeve njima znane, pa im se čini da je to na taj način najlakše. Naravno da to stanje uvijek ili u pravilu iskoriste različite interesne skupina, u ovome slučaju kradljivci šume. Kako bih bio jasniji npr. u Federaciji BiH zakonsko reguliranje ove oblasti je iz podjeljene mjerodavnosti FBiH i Županija. Federacija ili preciznije oni koji su u nekim periodima imali vlast su željeli županije razvlastiti, pa su ulazile u donošenje propisa iz ove oblasti, bez dogovora sa istima. Županije su uzvraćale mjerom donošenja vlastitih zakona. Sve to je dovelo do međusobnog prozivanja i tužakanja, čak i pred ustavnim sudom, kada su pojedini zakoni proglašavani i neustavnima, a u suštini proizvedeno je bezvlašće. Jedini način da se to zaustavi je poštivanje ustava i donošenje zakona sukladno podjeljenoj mjerodavnosti županija i federacije, kako se tamo kaže , a onda će jasno biti tko je za šta odgovoran. Dakle nemogu se preko ovakvog ili sličnog pitanja provoditi ustavne promjene i ulaziti u ingerencije različitih razina vlasti osim ako se želi, kako sam već rekao,stvoriti anrhiju kao sredstvo za ostvarivnje političkih ciljeva. No, u RS ovo nije slučaj, pa ako ste mislili i na taj prostor onda se vjerojatno može govoriti o nepoštivanju i neprovođenju zakona, što implicira povećanju odgovornosti za obnašanje određenih dužnosti iz ove oblasti.
0 0 Datum odgovora: 17.11.2015

Odgovor: Poštovanje, Općenito, ova pitanje se rješava temeljnim propisima jedne države ,što međutim nikada i nigdje nije dovoljno, ako se za to nema osjećaj. U BiH je diskriminairanje izraženo na svim razinama i na različite načine pa čak i kad su neka od tih pitanja regulirana zakonom, ni to nije dovoljno i ne primjenjuje se ,dakle nema volje. Najčešće su uzaludna ratificiranja i međunarodnih konvencija i onoga što iste zahtjevaju. Temelj okvom satnju je međunarodni sporazum o ustroju ove države. Naravno i on sam je posljedica nekog prethodnog stanja, stanja rata ali i jednog prethodnog vremena u kojem je problem diskriminiranja sazrio do te mjere da je jednostavno bio nerješiv. Iskreno govoreći ako ćemo samo o razini BiH uvjetno se može reći da je stanje bolje nego na drugim razinama kada govorimo ,recimo o zastupljenosti, međutim kada govorim o pravima i principima funkcioniranja složene države kao što je BiH onda je stanje potpouno nerješeno. Ako bih rješenje potpuno pojednostavio ono bi možda moglo biti: konačno i potpuno prihvaćanje složenog karaktera ove države,prihvaćanje konstante da ja drugome ,u takvoj situaciju, ne govorim što je za njega bolje, prihvaćanje temeljne demokratske odrednice da svatko ima pravo mišljenja , govora i predlaganja , demokracija je i odgovornost i jednom riječju učenje demokracije nema alternative. Da se ne ponavljam naravno ,po svemu naprijed izrečenom treba usuglasiti akta po kojima ova država živi ,a najprije ,razumije se Ustav.
0 0 Datum odgovora: 17.11.2015