Azra Okić rođena je 31. 3. 1964. godine u Tuzli. Po zanimanju je doktorica tehničkih nauka te ima zvanje i magistrice društvenih nauka. U februaru 1994. godine počela je raditi u Rudarskom institutu i radila je sve do 31. 12. 2010. S angažmanom u Skupštini Tuzlanskog kantona (TK), kao zastupnica, počinje 1. 1. 2011. godine.
Rad u Rudarskom institutu Tuzla obavljala je u Timu za istraživanje i eksploataciju soli, a 2000. godine postala je članica Tima za istraživanje i razvoj, kao i osvajanje metoda eksploatacije uglja u izuzetno teškim radnim sredinama. Nakon završenog „zastupničkog mandata” u trajanju od četiri godine, vraća se u Rudarski institut u isti tim.
Stručni ispit za poslove tehničkog rukovođenja u rudarstvu položila je 7. 11. 2000. godine. Certifikat o uspješno završenoj edukaciji iz biznis planiranja na Univerzitetu u Tuzli dobila je 5. 7. 2006. godine. Za predsjednicu FOŽ KO SDP-a BiH Tuzla izabrana je 2009. godine.
Na Općim izborima u BiH 2010. godine izabrana je za zastupnicu u Skupštini TK, 2014. godine za članicu Glavnog odbora SDP-a BiH, a 2015. godine za potpredsjednicu FOŽ SDP-a BiH te potpredsjednicu Glavnog odbora SDP-a BiH.
Pitanje: Poštovani,Da li podržavate usvajanje nacrta koji eksplicitno diskriminira veliki broj stručnjaka (više od 1100 diplomiranih pedagoga-psihologa i bachelora pedagogije-psihologije, kao i više od 80 magistara psihologije) koji svoj posao odgovorno, stručno i savjesno obavljaju u ustanovama koje su temelj našeg društva: odgojno-obrazovne ustanove, centri za socijalni rad, klinički centri i druge ustanove u kojima se bavi mentalnim zdravljem građana Bosne i Hercegovine?Usvajanjem ovog nacrta izlažemo se opasnosti da prepustimo moć grupi pojedinaca koji bi na osnovu svoje subjektivne definicije "psihologa stručnjaka" određivali ko je to "dobar" psiholog, a ko ne. Također, navodi se da se nacrtom nastoji riješiti problem "upitne pouzdanosti i valjanosi korištenog psihološkog instrumentarija". Međutim, niti u jednom dijelu zakona nije regulisana metodologija za procjenu pouzdanosti i valjanosti psihološkog mjernog instrumenta, jednog od glavnih oruđa u radu psihologa. Također, današnja realnost ukazuje da odgovorni psiholozi imaju malu motivaciju za korištenje pouzdanih i valjanih mjernih instrumenata i često se zadovoljavaju sa onim što imaju, odnosno znaju da koriste. Zbog toga ponovo se vraćamo na istu priču. Pojedinci će moći da prave odluke šta je to "dobra praksa", bez razmatranja objektivnih kriterija i provođenja istinskih, naučnih principa koji proizlaze iz psihološke nauke i direktno se ulijevaju u praksu.Bojim se da ćemo ovim nacrtom postići ono što se navodno želi izbjeći: još veće povećanje nekompetentosti u području psihološke djelatnosti i povećanje vjerovatnoće da će stručne osobe koje ovaj zakon prepoznaje, zbog nedostatka znanja i iskustva, praviti kardinalne pogreške u svom radu. Zaključno, ovaj nacrt bi potencijalno mogao štetiti ne samo pedagozima-psiholozima, nego i našem društvu uopće. Da li smatrate da na ovakav način šaljete poruku građanima Bosne i Hercegovine da se u našoj državi ne cijeni trud i rad i dugogodišnji napori u sticanju stručnih znanja i kompetencija? Drugim riječima, da li u definiciji "izvrsnosti" u našem društvu izostaje profesionalnost, stručnost i kompetentnost?Unaprijed hvala na odgovoru.