Mirza Čelik rođen je 1975. godine u Sarajevu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Prvi ciklus studija Čelik je završio na Fakultetu za menadžment i turizam u Travniku 2007. godine, da bi godinu kasnije obrazovanje nastavio na Fakultetu poslovne ekonomije Sveučilišta u Vitezu, gdje je 2012. godine i magistrirao. Već naredne godine na ovom fakultetu izabran je u zvanje asistenta u oblasti marketinga i trgovine. Dvije godine bio je angažovan kao viši asistent na predmetu Poslovno odlučivanje. Doktorsku disertaciju odbranio je 2018. godine na Fakultetu za javnu upravu u Sarajevu.
Čelik se učlanio u Stranku demokratske akcije (SDA) 1993. godine, a 17 godina kasnije postaje član Izvršnog odbora lokalne organizacije SDA Ilidža. Predsjednik i član Skupštine JKP Toplane postaje 2011. godine. Isti dan kada mu je istekao mandat u Toplanama početkom 2013. godine Čelik postaje predsjednik skupštine drugog javnog preduzeća – KJKP Tržnice-pijace Sarajevo. Ovu funkciju vršio je do sredine 2015. godine.
Čelik je nakon Općih izbora 2014. godine izabran u Skupštinu Kantona Sarajevo, a isti uspjeh ponovio je i četiri godine kasnije. U februaru 2020. godine izabran je za predsjedavajućeg ovog zakonodavnog tijela.
Od sredine 1997. do 2014. godine Mirza Čelik bio je direktor u očevom građevinskom preduzeću Telefongradnja iz Hadžića. U isto vrijeme razvijao je i vlastitu firmu TG GROUP Hadžići.
Čelik je u martu 2017. godine postao suvlasnik Internacionalnog univerziteta u Brčkom. U junu 2021. godine napustio je SDA te postao član Demokratske fronte.
Pitanje: Poštovani,Da li podržavate usvajanje nacrta koji eksplicitno diskriminira veliki broj stručnjaka (više od 1100 diplomiranih pedagoga-psihologa i bachelora pedagogije-psihologije, kao i više od 80 magistara psihologije) koji svoj posao odgovorno, stručno i savjesno obavljaju u ustanovama koje su temelj našeg društva: odgojno-obrazovne ustanove, centri za socijalni rad, klinički centri i druge ustanove u kojima se bavi mentalnim zdravljem građana Bosne i Hercegovine?Usvajanjem ovog nacrta izlažemo se opasnosti da prepustimo moć grupi pojedinaca koji bi na osnovu svoje subjektivne definicije "psihologa stručnjaka" određivali ko je to "dobar" psiholog, a ko ne. Također, navodi se da se nacrtom nastoji riješiti problem "upitne pouzdanosti i valjanosi korištenog psihološkog instrumentarija". Međutim, niti u jednom dijelu zakona nije regulisana metodologija za procjenu pouzdanosti i valjanosti psihološkog mjernog instrumenta, jednog od glavnih oruđa u radu psihologa. Također, današnja realnost ukazuje da odgovorni psiholozi imaju malu motivaciju za korištenje pouzdanih i valjanih mjernih instrumenata i često se zadovoljavaju sa onim što imaju, odnosno znaju da koriste. Zbog toga ponovo se vraćamo na istu priču. Pojedinci će moći da prave odluke šta je to "dobra praksa", bez razmatranja objektivnih kriterija i provođenja istinskih, naučnih principa koji proizlaze iz psihološke nauke i direktno se ulijevaju u praksu.Bojim se da ćemo ovim nacrtom postići ono što se navodno želi izbjeći: još veće povećanje nekompetentosti u području psihološke djelatnosti i povećanje vjerovatnoće da će stručne osobe koje ovaj zakon prepoznaje, zbog nedostatka znanja i iskustva, praviti kardinalne pogreške u svom radu. Zaključno, ovaj nacrt bi potencijalno mogao štetiti ne samo pedagozima-psiholozima, nego i našem društvu uopće. Da li smatrate da na ovakav način šaljete poruku građanima Bosne i Hercegovine da se u našoj državi ne cijeni trud i rad i dugogodišnji napori u sticanju stručnih znanja i kompetencija? Drugim riječima, da li u definiciji "izvrsnosti" u našem društvu izostaje profesionalnost, stručnost i kompetentnost?Unaprijed hvala na odgovoru.