Dajana Čolić rođena je 15. 11. 1979. godine u Tuzli. Osnovnu školu završila je u Lukavcu, Srednju medicinsku školu u Tuzli, a na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu stekla je zvanje doktorice stomatologije. Uposlenica JZU Dom zdravlja Lukavac postala je 2006. godine, prvo kao stomatologinja, a 2012. godine kao specijalistica dječije i preventivne stomatologije. U periodu od 2010. do 2017. godine obavljala je dužnost generalne sekretarke Udruženja stomatologa Federacije Bosne i Hercegovine. U istom periodu učestvovala je u pripremi i izdavanju stručnog časopisa “Bilten stomatologia BiH”, u kojem je objavila i niz radova.
U periodu maj – juli 2017. godine obavljala je dužnost v. d. direktorice JZU Dom zdravlja Lukavac. Od 2017. godine predsjednica je Savjeta za zdravstvo i Kantonalnog odbora Demokratske fronte Tuzlanskog kantona (TK). U julu 2019. godine imenovana je za ministricu zdravstva u Vladi TK, te tu funkciju obavlja do kraja mandata. Od 5. 2. 2020. godine predsjednica je Kriznog štaba Ministarstva zdravstva TK. Bila je kandidatkinja na Lokalnim izborima 2020. godine.
Pitanje: Poštovani,Da li podržavate usvajanje nacrta koji eksplicitno diskriminira veliki broj stručnjaka (više od 1100 diplomiranih pedagoga-psihologa i bachelora pedagogije-psihologije, kao i više od 80 magistara psihologije) koji svoj posao odgovorno, stručno i savjesno obavljaju u ustanovama koje su temelj našeg društva: odgojno-obrazovne ustanove, centri za socijalni rad, klinički centri i druge ustanove u kojima se bavi mentalnim zdravljem građana Bosne i Hercegovine?Usvajanjem ovog nacrta izlažemo se opasnosti da prepustimo moć grupi pojedinaca koji bi na osnovu svoje subjektivne definicije "psihologa stručnjaka" određivali ko je to "dobar" psiholog, a ko ne. Također, navodi se da se nacrtom nastoji riješiti problem "upitne pouzdanosti i valjanosi korištenog psihološkog instrumentarija". Međutim, niti u jednom dijelu zakona nije regulisana metodologija za procjenu pouzdanosti i valjanosti psihološkog mjernog instrumenta, jednog od glavnih oruđa u radu psihologa. Također, današnja realnost ukazuje da odgovorni psiholozi imaju malu motivaciju za korištenje pouzdanih i valjanih mjernih instrumenata i često se zadovoljavaju sa onim što imaju, odnosno znaju da koriste. Zbog toga ponovo se vraćamo na istu priču. Pojedinci će moći da prave odluke šta je to "dobra praksa", bez razmatranja objektivnih kriterija i provođenja istinskih, naučnih principa koji proizlaze iz psihološke nauke i direktno se ulijevaju u praksu.Bojim se da ćemo ovim nacrtom postići ono što se navodno želi izbjeći: još veće povećanje nekompetentosti u području psihološke djelatnosti i povećanje vjerovatnoće da će stručne osobe koje ovaj zakon prepoznaje, zbog nedostatka znanja i iskustva, praviti kardinalne pogreške u svom radu. Zaključno, ovaj nacrt bi potencijalno mogao štetiti ne samo pedagozima-psiholozima, nego i našem društvu uopće. Da li smatrate da na ovakav način šaljete poruku građanima Bosne i Hercegovine da se u našoj državi ne cijeni trud i rad i dugogodišnji napori u sticanju stručnih znanja i kompetencija? Drugim riječima, da li u definiciji "izvrsnosti" u našem društvu izostaje profesionalnost, stručnost i kompetentnost?Unaprijed hvala na odgovoru.