-
-
Dennis Gratz
Broj pitanja: 13Broj odgovora: 0 - Stranka
- DF
- Parlament
- Parlament Federacije BiH
- Dom parlamenta
- Predstavnički dom
- Kratka biografija
Dennis Gratz rođen je 15. 9. 1978. godine u Sarajevu. Klasičnu gimnaziju, Königin Luise, završio je u Kölnu, u Njemačkoj. Po povratku u Sarajevo upisuje Pravni fakultet, a poslijediplomski magistarski studij nastavlja na ACIPS-ovom Evropskom regionalnom magisteriju iz demokratije i ljudskih prava. Doktorski studij odvodi ga na Fakultet za društvene nauke na Univerzitetu u Hamburgu, gdje 2007. godine brani doktorsku tezu.
U periodu od 2009. do 2010. godine kao gostujući naučnik u okviru programa Fulbrightove stupendije boravio je na Columbia University u New Yorku, u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).
Gostujući je docent na Institutu za istraživanje mira i sigurnosne studije (IFSH) Univerziteta u Hamburgu, u Njemačkoj. Od 2009. godine organizator je i predavač naučnog seminara „Genocid i genocidalni zločini u međunarodnom pravu i teoriji“ na Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu – ACIPS (ERMA program).
Od 2001. do 2006. godine radio je kao viši stručni saradnik/advokatski pripravnik u advokatskoj kancelariji „Gracić Ešref i Vahidin Kadić“ u Sarajevu, a od 2005. radi kao advokat u zajedničkoj advokatskoj kancelariji „Ešref Gracić i dr. Dennis Gratz“ u Sarajevu. Stalni je sudski tumač za engleski i njemački jezik u Kantonalnom sudu u Sarajevu.
U periodu od 1999. do 2000. bio je direktor projekta Fondacije „Daniel Whalen“ (Institute for Multi-Track Diplomacy) u okviru programa „The PeaceTrails Leadership Adventure Program“ u SAD-u i Bosni i Hercegovini. Bio je član Upravnog odbora i Političkog savjeta ACIPS-a od 2006. do 2010. godine.
Kao panelista, u aprilu 2010. godine učestvovao je na 15. konvenciji Asocijacije za studije nacionaliteta pri Harriman Institutu, Columbia University u New Yorku, naučnim radom „Elitocide in Bosnia and Herzegovina and its Impact on the Genocidal Policy of Ethnic Cleansing“. Od 2010. godine član je Udruženja „Obrazovanje gradi BiH“ iz Sarajeva, a od 2009. i član sarajevskog Centra za politike i upravljanje – CPU.
Suosnivač je i član Izvršnog odbora Naše stranke (NS) u periodu od 2008. do 2010, a u oktobru 2008. godine postaje i prvi kandidat NS-a za načelnika Općine Centar Sarajevo. Funkciju predsjednika NS-a obavljao je od 2011. do 2015. godine. Našu stranku napustio je nedugo nakon što mu je okončan mandat u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH. Demokratskoj fronti (DF) pridružio se u martu 2022. godine.
Bavi se pisanjem, slikanjem i snimanjem kratkih igranih filmova, od kojih su neki prikazani i na Sarajevo Film Festivalu.
- Izborna jedinica
- 11
- Pozicija
- Broj osvojenih glasova
- 2712
Pitanje: Poštovani,Da li podržavate usvajanje nacrta koji eksplicitno diskriminira veliki broj stručnjaka (više od 1100 diplomiranih pedagoga-psihologa i bachelora pedagogije-psihologije, kao i više od 80 magistara psihologije) koji svoj posao odgovorno, stručno i savjesno obavljaju u ustanovama koje su temelj našeg društva: odgojno-obrazovne ustanove, centri za socijalni rad, klinički centri i druge ustanove u kojima se bavi mentalnim zdravljem građana Bosne i Hercegovine?Usvajanjem ovog nacrta izlažemo se opasnosti da prepustimo moć grupi pojedinaca koji bi na osnovu svoje subjektivne definicije "psihologa stručnjaka" određivali ko je to "dobar" psiholog, a ko ne. Također, navodi se da se nacrtom nastoji riješiti problem "upitne pouzdanosti i valjanosi korištenog psihološkog instrumentarija". Međutim, niti u jednom dijelu zakona nije regulisana metodologija za procjenu pouzdanosti i valjanosti psihološkog mjernog instrumenta, jednog od glavnih oruđa u radu psihologa. Također, današnja realnost ukazuje da odgovorni psiholozi imaju malu motivaciju za korištenje pouzdanih i valjanih mjernih instrumenata i često se zadovoljavaju sa onim što imaju, odnosno znaju da koriste. Zbog toga ponovo se vraćamo na istu priču. Pojedinci će moći da prave odluke šta je to "dobra praksa", bez razmatranja objektivnih kriterija i provođenja istinskih, naučnih principa koji proizlaze iz psihološke nauke i direktno se ulijevaju u praksu.Bojim se da ćemo ovim nacrtom postići ono što se navodno želi izbjeći: još veće povećanje nekompetentosti u području psihološke djelatnosti i povećanje vjerovatnoće da će stručne osobe koje ovaj zakon prepoznaje, zbog nedostatka znanja i iskustva, praviti kardinalne pogreške u svom radu. Zaključno, ovaj nacrt bi potencijalno mogao štetiti ne samo pedagozima-psiholozima, nego i našem društvu uopće. Da li smatrate da na ovakav način šaljete poruku građanima Bosne i Hercegovine da se u našoj državi ne cijeni trud i rad i dugogodišnji napori u sticanju stručnih znanja i kompetencija? Drugim riječima, da li u definiciji "izvrsnosti" u našem društvu izostaje profesionalnost, stručnost i kompetentnost?Unaprijed hvala na odgovoru.
Pitanje na zakonu: Nacrt zakona o djelatnosti psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine
Vidi sva pitanja na zakonu
Pitanje: “Auf Basis der Unterlagen können wir die Gleichwertigkeit des Abschlusses mit einem Bachelor of Science in Psychologie an einer deutschen Hochschule mit Schwerpunkten in Pädagogischer Psychologie und Klinischer Psychologie bestätigen”. Zar nije žalosno da nas nijemci priznaju i kako vidite u izvodu iz nostrifikacije poseban naglasak na razvijene kompetencije stavljaju na na KLINIČKU PSIHOLOGIJU koju zgaovornici zakona o psihološkoj djelatnosti bez pedagoga-psihologa najviše ističi kao prepreku da budu u istom prepoznati. Samo u BiH se naša pedagogija-psihologija ne uvažava. Nostrificirane diplome pedagoga-psihologa u zemljama Evropske unije su dostupne i širit će se društvenim mrežama, a vi onda objašnjavajte mladima koji odlaze zašto ih vlastita država osporava ukoliko usvojite zakonski okvir kojim neće biti prepoznati.
Pitanje na zakonu: Nacrt zakona o djelatnosti psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine
Vidi sva pitanja na zakonu
Pitanje: Poštovani zastupnici,Molim vas da prilikom razmatranja Nacrta zakona o djelatnosti psihologa razmotrite i date odgovor na sljedeća pitanja:1. Kome smetaju pedagozi-psiholozi? Ko će imati štetu od toga da u zakonu budu prepoznate diplome pedagoga-psihologa kao sručnjaka koji godinama uspješno obavljaju psihološku djelatnost u struci? Zar nećemo prepoznavanjem njhovih kompetencija u okviru zakona dobiti više kompetentnih stručnjaka koji su potrebni, a time imati i regulisanu psihološku djelatnost?2. Želite li kao predstavnici vlasti poručiti mladim i obrazovanim kompetentnim stručnjacima, pedagozima-psiholozima da nisu dobrodošli i dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u svojoj zemlji u kojoj su stekli obrazovanje, a u zemljama Evropske unije im se priznaju kompetencije i diplome i mogu obavljati psihološku djelatnost?2. Želite li usvojiti zakonski okvir u formi koji će reći da nisu dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u Bosni i Hercegovini, ali su dovoljno dobri da budu psiholozi nijemicma i austrijancima?3. Želite li osporiti diplome pedagoga-psihologa stečene na javnom univerzitetu, i usvajanjem zakonskog okivra koji ne priznaje te diplome, im poručiti da im je bolje da idu iz BiH, ili "kupe" diplome na privatnim univerzitetima "polažući" razliku predmeta, koja treba potvrditi njihove već stečene kompetencije?
Pitanje na zakonu: Nacrt zakona o djelatnosti psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine
Vidi sva pitanja na zakonu
Pitanje: Poštovani,Da li smatrate da će usvajanje Zakona o djelatnosti psihologa koji ne prepoznaje kompetentne stručnjake i diplome pedagoga-psihologa stečene na javnom Univerzitetu u Tuzli, a istovremeno su iste priznate u zemljama Evropske unije donijeti dobro našoj zemlji? Da li smatrate da će psiholog koji tek završi studij i odradi pripravnički staž biti kompetentniji stručnjak od pedagoga-psihologa koji prema kompetencijama stečenim na studiju obavlja psihološku praksu dugi niz godina?
Pitanje na zakonu: Nacrt zakona o djelatnosti psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine
Vidi sva pitanja na zakonu
Pitanje: Poštovani,Da li smatrate da treba podržati zakon koji osporava kompetencije pedagoga-psihologa koji godinama u praksi uspješno bavljaju psihološku djelatnost i doprinose društvu? Da li trebaju napustiti svoju zemlju da bi bili priznati?