Admir Čavalić rođen je u Tuzli 4.10.1987. godine. Ekonomski je analitičar, predavač i istraživač, koji je najpoznatiji kao osnivač udruženja "Multi". U Tuzli je završio osnovnu školu "Jala" i Gimanziju "Meša Selimović". Krajem 2011. završava Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli gdje je naknadno odbranio dva magistarska rada (2015 i 2017. godine). Trenutno je doktorant i asistent predavač na navedenom fakultetu. Od neformalnog obrazovanja, izdvaja se LAAD program pod mentorstvom Francisa Fukuyame (Sarajevo, Bosna i Hercegovina), Atlas Leadership Academy pod mentorstvom Tom G. Palmer (Fairfax, SAD) i CPR istraživačka škola (Koči, Indija). Od 2021. godine, Čavalić je vijećnik u Gradskom vijeću Tuzla ispred Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH).
2018. godine u biografskom lesikonu "Ko je ko u Bosni i Hercegovini", Admir Čavalić je uvršten među najutjecajnije osobe u Bosni i Hercegovini, čija djela i akcije pozitivno doprinose toj zemlji.
Pitanje: Poštovani,U skladu s navedenim, zanima me kakav je status studenata koji su tokom dodiplomskog studija stekli zvanje profesor Psihologije i sociologije - bachelor, te tokom II ciklusa - diplomskog studija stekli zvanje magistra Psihologije na Nastavničkom fakultetu Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru? Čitajući prijedloge i raspravu između jednopredmetnih i dvopredmetnih studija, zanima me da li to znači da kompetentnost diplomiranih psihologa (posebno magistra psihologije) određuje samo broj stručnih predmeta na studiju? Da li to znači da diplomirani magistar psihologije (prethodno jednopredmetni studij) vrijedi više od diplomiranog magistra psihologije (prethodno dvopredmetni studij, pa magisterij) koji ima objavljene naučne radove i druge edukacije uz svoje ime? Ko može sa takvom sigurnošću tvrditi i kleti se u superiornu kompetentnost jednopredmetnog studija, samo kao takvog? Uz današnju sociokulturološku klimu, te tendenciju studenata da naučeno zaborave za kratak rok, dijelom zbog mehaničkog usvajanja materijala (što postaje sve češči slučaj), koliko je pouzdano procjenu kompetencije bazirati na osnovu "jednopredmetnosti" ili "dvopredmetnosti" određenog studija? Naše javne ustanove (Univerziteti) su jasno odredili i pod akreditacijom osmislili nastavne planove i programe i kompetencije koje se stiču nakon uspješnog apsolviranja istih studija, te da li donošenje ovog zakona znači podrivanje javnih ustanova i proglašavanje istih nestručnim, nekompetentnim i neozbiljnim? Opasnost nepoštivanja ovih studija (profesor psihologije i sociologije - bachelor, do magistra psihologije, te pedagoga-psihologa do magistra psihologije) leži u izjednačavanju naših javnih univerziteta sa nelegitimnim/nepriznatim privatnim univerzitetima. Da li će sutra bolje prolaziti i nositi etiketu kompetentnosti tajno zaprimljena, ali nepriznata diploma sa nepriznatog privatnog univerziteta, samo zbog toga što je bazirana na jednopredmetnom studiju? Hoćemo li time samo otvoriti jedan akademski autoput za kupovanje diploma jednopredmetnog studija psihologije i sve više resursa ulagati u otkrivanje nepravilnosti u vezi s tim, koje mogu trajati godinama? Pod izgovorom stručnosti, koliko stručnih pojedinaca će ostati zakinuto za rad u području svoje kompetentnosti?Unaprijed hvala na odgovoru i srdačan pozdrav!
Odgovor:
Poštovani,
Hvala na pitanju i na jasnom obrazloženju. Upravo zbog navedenog smatram da treba napraviti određena izuzeća, naročito ukoliko se u konačnici master svodi na jednopredmetni studij. Zbog toga treba uvažiti sve primjedbe i dobronamjerne sugestije u okviru javne rasprave koja treba da ide nakon usvajanja Nacrta. Napominjem - očekujem da se Nacrt usvoji kada se desi ova sjednica (moguće do kraja mjeseca, eventualno u narednom). Međutim, nakon toga treba uraditi kvalitetnu i dužu javnu raspravu kako bi se svi saslušali i kako ne bi bilo oštećenih u ovom procesu. Ključ uspjeha svakog društva jeste predvidljivost institucija, u ovom slučaju institucije obrazovanja, odnosno diplome koja garantuje da je uspješno završen obrazovni proces. Ako to dovedemo u pitanje onda gubimo povjerenje u naše institucije i to nosi niz negativnih društvenih efekata. Iskreno hvala što ste pojasniti i ovu mostarsku dimenziju priče. Treba sve saslušati i zanemariti eventualne sujete, kao i bojazan da će se nekome ugroziti tržišna pozicija. Situacija na tržištu rada je takva da ima prostora za sve. Naročito bi to trebalo važiti za one koji završe II ciklus studija.
Svako dobro.