Melika Mahmutbegović rođena je u aprilu 1959. godine u Bugojnu.
Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1983. godine. Kao doktorica opće prakse radila je u Domu zdravlja u rodnom gradu. Zvanje specijalistice opće hirurgije stekla je 1992. nakon završene specijalizacije u klinici „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu. Karijeru nastavlja u Medicinskom centru u Bugojnu kao hirurg, a za vrijeme rata radila je u ratnoj bolnici. Za direktoricu Medicinskog centra izabrana je 1995. godine. U oblasti rukovođenja educirala se za poslove menadžerice u okviru Opće bolnice u Sarajevu, te 1999. godine završava Menadžment u zdravstvu. U organizaciji Federalnog ministarstva zdravstva završava i obuku „Stručno usavršavanje menadžera domova zdravlja i bolnica“. Na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2010, odnosno 2012. godine završava I i II stepen zdravstvenog menadžmenta – ekonomija u zdravstvu.
Na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2010. godine odbranila je magistarski rad na temu „Značaj FNA u zlatnom standardu dijagnostike i terapije karcinoma dojke“ i stekla naučnoznanstveni stepen magistrice medicinskih nauka.
Tri godine kasnije počinje njena politička karijera, kada je na Općim izborima izabrana za zastupnicu u skupštini Srednjobosanskog kantona. Triput je birana za zastupnicu u Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH – 2002, 2010. i 2018. godine. Uporedo s političkom karijerom Mahmutbegović je bila i direktorica Doma zdravlja Bugojno od 2004. do 2015. godine, kada je imenovana za potpredsjednicu Federacije BiH. Na toj poziciji ostala je i u tehničkom mandatu. Mahmutbegović je prva žena potpredsjednica Stranke demokratske akcije (SDA).
Pitanje: Poštovani,Da li podržavate usvajanje nacrta koji eksplicitno diskriminira veliki broj stručnjaka (više od 1100 diplomiranih pedagoga-psihologa i bachelora pedagogije-psihologije, kao i više od 80 magistara psihologije) koji svoj posao odgovorno, stručno i savjesno obavljaju u ustanovama koje su temelj našeg društva: odgojno-obrazovne ustanove, centri za socijalni rad, klinički centri i druge ustanove u kojima se bavi mentalnim zdravljem građana Bosne i Hercegovine?Usvajanjem ovog nacrta izlažemo se opasnosti da prepustimo moć grupi pojedinaca koji bi na osnovu svoje subjektivne definicije "psihologa stručnjaka" određivali ko je to "dobar" psiholog, a ko ne. Također, navodi se da se nacrtom nastoji riješiti problem "upitne pouzdanosti i valjanosi korištenog psihološkog instrumentarija". Međutim, niti u jednom dijelu zakona nije regulisana metodologija za procjenu pouzdanosti i valjanosti psihološkog mjernog instrumenta, jednog od glavnih oruđa u radu psihologa. Također, današnja realnost ukazuje da odgovorni psiholozi imaju malu motivaciju za korištenje pouzdanih i valjanih mjernih instrumenata i često se zadovoljavaju sa onim što imaju, odnosno znaju da koriste. Zbog toga ponovo se vraćamo na istu priču. Pojedinci će moći da prave odluke šta je to "dobra praksa", bez razmatranja objektivnih kriterija i provođenja istinskih, naučnih principa koji proizlaze iz psihološke nauke i direktno se ulijevaju u praksu.Bojim se da ćemo ovim nacrtom postići ono što se navodno želi izbjeći: još veće povećanje nekompetentosti u području psihološke djelatnosti i povećanje vjerovatnoće da će stručne osobe koje ovaj zakon prepoznaje, zbog nedostatka znanja i iskustva, praviti kardinalne pogreške u svom radu. Zaključno, ovaj nacrt bi potencijalno mogao štetiti ne samo pedagozima-psiholozima, nego i našem društvu uopće. Da li smatrate da na ovakav način šaljete poruku građanima Bosne i Hercegovine da se u našoj državi ne cijeni trud i rad i dugogodišnji napori u sticanju stručnih znanja i kompetencija? Drugim riječima, da li u definiciji "izvrsnosti" u našem društvu izostaje profesionalnost, stručnost i kompetentnost?Unaprijed hvala na odgovoru.