Melika Mahmutbegović rođena je u aprilu 1959. godine u Bugojnu.
Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1983. godine. Kao doktorica opće prakse radila je u Domu zdravlja u rodnom gradu. Zvanje specijalistice opće hirurgije stekla je 1992. nakon završene specijalizacije u klinici „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu. Karijeru nastavlja u Medicinskom centru u Bugojnu kao hirurg, a za vrijeme rata radila je u ratnoj bolnici. Za direktoricu Medicinskog centra izabrana je 1995. godine. U oblasti rukovođenja educirala se za poslove menadžerice u okviru Opće bolnice u Sarajevu, te 1999. godine završava Menadžment u zdravstvu. U organizaciji Federalnog ministarstva zdravstva završava i obuku „Stručno usavršavanje menadžera domova zdravlja i bolnica“. Na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2010, odnosno 2012. godine završava I i II stepen zdravstvenog menadžmenta – ekonomija u zdravstvu.
Na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2010. godine odbranila je magistarski rad na temu „Značaj FNA u zlatnom standardu dijagnostike i terapije karcinoma dojke“ i stekla naučnoznanstveni stepen magistrice medicinskih nauka.
Tri godine kasnije počinje njena politička karijera, kada je na Općim izborima izabrana za zastupnicu u skupštini Srednjobosanskog kantona. Triput je birana za zastupnicu u Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH – 2002, 2010. i 2018. godine. Uporedo s političkom karijerom Mahmutbegović je bila i direktorica Doma zdravlja Bugojno od 2004. do 2015. godine, kada je imenovana za potpredsjednicu Federacije BiH. Na toj poziciji ostala je i u tehničkom mandatu. Mahmutbegović je prva žena potpredsjednica Stranke demokratske akcije (SDA).
Pitanje: Poštovani predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini,Zašto u zakon o psihološkoj djelatnosti nisu uključeni pedagozi-psiholozi?Smatram da je zakon o psihološkoj djelatnosti potreban i koristan za naše društvo, ali šta ćemo postići ukoliko se usvoji zakon koji ne prepoznaje dio stručnjaka pedagoga-psihologa koji mogu kompetentno obavljati psihološku djelatnost? Zar kao društvo ne bismo dobili više ukoliko u zakonskom okviru prepoznamo stručnjake koji su se obrazovali u svojoj zemlji i koji u ovim izazovnim vremenima mogu stručno i savjesno pružati pomoć i podršku u unapređenju mentalnog zdravlja, što su pokazali i dosadašnjim višedecenijskim angažmanom u psihološkoj djelatnosti. Zar i danas u praksi nemamo slučajeve u kojima stručnjaci koji su u drugim djelatnostima i oblastima završili dvopredmetne studije koji su danas jednopredmetni kao npr. matematika-fizika, biologija-hemija bez problema mogu raditi u struci i obavljati različite djelatnosti?