Haris Šabanović rođen je u Mostaru 1990. godine. Osnovnu i srednju školu završio je kao učenik generacije. Ekonomski fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ završio je također u Mostaru.
Bio je koordinator za rad Info servisa za mlade Medžlisa Islamske zajednice Mostar, predsjednik Unije studenata Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, član Senata Univerziteta te predsjednik Asocijacije mladih SDA HNK od 2015. do 2020.
Trenutno je predsjednik Asocijacije mladih SDA BiH, član Predsjedništva i Glavnog odbora SDA BiH. Član je Generalne skupštine ICYF (Islamic Conference Youth Forum) sa sjedištem u Istanbulu.
Pitanje: Poštovani predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini,Zašto u zakon o psihološkoj djelatnosti nisu uključeni pedagozi-psiholozi?Smatram da je zakon o psihološkoj djelatnosti potreban i koristan za naše društvo, ali šta ćemo postići ukoliko se usvoji zakon koji ne prepoznaje dio stručnjaka pedagoga-psihologa koji mogu kompetentno obavljati psihološku djelatnost? Zar kao društvo ne bismo dobili više ukoliko u zakonskom okviru prepoznamo stručnjake koji su se obrazovali u svojoj zemlji i koji u ovim izazovnim vremenima mogu stručno i savjesno pružati pomoć i podršku u unapređenju mentalnog zdravlja, što su pokazali i dosadašnjim višedecenijskim angažmanom u psihološkoj djelatnosti. Zar i danas u praksi nemamo slučajeve u kojima stručnjaci koji su u drugim djelatnostima i oblastima završili dvopredmetne studije koji su danas jednopredmetni kao npr. matematika-fizika, biologija-hemija bez problema mogu raditi u struci i obavljati različite djelatnosti?
Odgovor:
Poštovani,
Mogu Vam reći kao i dosta onih koji su me pitali prethodnih dana za spomenuti Nacrt zakona koji je zaintrigirao javnost i treba biti predmet rasprave na narednoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH. Kako smo od normalne situacije dobili problem, to mi ne može biti jasno nikako, ali me od trenutnih predstavnika vlasti ništa više ne može iznenaditi.
Sa ovom tematikom sam se upoznao detaljno u pripremi ove sjednice kroz razgovore sa više udruženja iz predmetne oblasti. Pozitivno u svemu ovome je što se radi o Nacrtu zakona, koji tek treba proći procedure javne rasprave, i čuti vox populi o ovom ishitrenom prijedlogu. Tek tada će se naći pred zastupnicima u formi Prijedloga zakona za usvajanje. Ovo kažem sa aspekta konačnosti, da ovo srećom nije konačan prijedlog, koji ćemo "brusiti" kroz navedene procedure, od javne pa onda parlamentarne rasprave. Naravno da odgovor ne smije biti u napuštanju zemlje, niti se bilo kojoj populaciji smije nanositi nepravda.
Za sva dalja pitanja stojim Vam na raspolaganju.