Ivica Šarić rođen je u Kraljevoj Sutjesci 3. 3. 1952. godine. Srednje muzičko obrazovanje stekao je u Sarajevu, gdje je diplomirao solo pjevanje na Muzičkoj akademiji. Stalni član Opere Narodnog pozorišta Sarajevo postaje 1974. godine. Status prvaka Opere stiče izuzetno uspješnim nastupima kao solista Sarajevske opere kako u matičnoj kući, tako i kao gost mnogih opernih kuća svih muzičkih centara u bivšoj Jugoslaviji.
Tokom dugogodišnjeg umjetničkog rada redovno je gostovao na brojnim svjetskim scenama.
Za posebne zasluge u kulturi Republika Hrvatska ga je odlikovala Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnik je pojedinačne i kolektivne Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, nagrade „Vladimir Ruždjak“ za ulogu Borisa Godunova u istoimenoj operi M.P. Musorgskog (HNK Zagreb), Zlatne plakete Internacionalne lige humanista, Plakete Kantona Sarajevo, Zlatne plakete HKD Napredak, Nagrade „Sloboda“ Međunarodnog centra za mir Sarajevo i drugih.
Bio je direktor Opere i Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, a u dva mandata obnašao je dužnost ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo. Trenutno djeluje kao savjetnik za kulturu i sport Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.
Pitanje: Poštovani,Da li podržavate usvajanje nacrta koji eksplicitno diskriminira veliki broj stručnjaka (više od 1100 diplomiranih pedagoga-psihologa i bachelora pedagogije-psihologije, kao i više od 80 magistara psihologije) koji svoj posao odgovorno, stručno i savjesno obavljaju u ustanovama koje su temelj našeg društva: odgojno-obrazovne ustanove, centri za socijalni rad, klinički centri i druge ustanove u kojima se bavi mentalnim zdravljem građana Bosne i Hercegovine?Usvajanjem ovog nacrta izlažemo se opasnosti da prepustimo moć grupi pojedinaca koji bi na osnovu svoje subjektivne definicije "psihologa stručnjaka" određivali ko je to "dobar" psiholog, a ko ne. Također, navodi se da se nacrtom nastoji riješiti problem "upitne pouzdanosti i valjanosi korištenog psihološkog instrumentarija". Međutim, niti u jednom dijelu zakona nije regulisana metodologija za procjenu pouzdanosti i valjanosti psihološkog mjernog instrumenta, jednog od glavnih oruđa u radu psihologa. Također, današnja realnost ukazuje da odgovorni psiholozi imaju malu motivaciju za korištenje pouzdanih i valjanih mjernih instrumenata i često se zadovoljavaju sa onim što imaju, odnosno znaju da koriste. Zbog toga ponovo se vraćamo na istu priču. Pojedinci će moći da prave odluke šta je to "dobra praksa", bez razmatranja objektivnih kriterija i provođenja istinskih, naučnih principa koji proizlaze iz psihološke nauke i direktno se ulijevaju u praksu.Bojim se da ćemo ovim nacrtom postići ono što se navodno želi izbjeći: još veće povećanje nekompetentosti u području psihološke djelatnosti i povećanje vjerovatnoće da će stručne osobe koje ovaj zakon prepoznaje, zbog nedostatka znanja i iskustva, praviti kardinalne pogreške u svom radu. Zaključno, ovaj nacrt bi potencijalno mogao štetiti ne samo pedagozima-psiholozima, nego i našem društvu uopće. Da li smatrate da na ovakav način šaljete poruku građanima Bosne i Hercegovine da se u našoj državi ne cijeni trud i rad i dugogodišnji napori u sticanju stručnih znanja i kompetencija? Drugim riječima, da li u definiciji "izvrsnosti" u našem društvu izostaje profesionalnost, stručnost i kompetentnost?Unaprijed hvala na odgovoru.