Josip Martić rođen je 4. 4. 1962. godine u Bistrici, Općina Žepče. Osnovnu i srednju školu – gimnaziju – završio je u Žepču. Diplomirao je 1987. godine na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Sarajevu te stekao zvanje diplomiranog inžinjera agronomije. U periodu od 1989. do 1991. godine radio je u APK Sarajevo, RO „Poljoprivrednik“ Derventa, a od 1991. do 1992. godine u ZZ „Derventa“ Derventa. Bio je predstojnik Odjela za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu pri Općinskom poglavarstvu Općine Žepče od 1994. do 1998. godine, a zatim viši stručni suradnik pri Službi za gospodarstvo Općine Žepče od 1998. do 2002. godine. Na Općinskim izborima 2002. godine izabran je u OV Žepče ispred HDZ-a BiH. Od 2002. do 2006. godine bio je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi Zeničko-dobojskog kantona (ZDK), a od 2007. do 2011. godine ministar rada, socijalne politike i izbjeglica u Vladi ZDK. Zastupnički mandat u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH prvi put je stekao 2011. godine te ga obnovio 2014. i 2018. godine. Do 31. 3. 2015. godine bio je predsjednik Kluba zastupnika HDZ-HNS BiH u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. Tada je imenovan za federalnog ministra prostornog uređenja, te je na toj poziciji ostao i u tehničkom mandatu. Stalni je sudski vještak iz oblasti poljoprivrede.
Pitanje: “Auf Basis der Unterlagen können wir die Gleichwertigkeit des Abschlusses mit einem Bachelor of Science in Psychologie an einer deutschen Hochschule mit Schwerpunkten in Pädagogischer Psychologie und Klinischer Psychologie bestätigen”. Zar nije žalosno da nas nijemci priznaju i kako vidite u izvodu iz nostrifikacije poseban naglasak na razvijene kompetencije stavljaju na na KLINIČKU PSIHOLOGIJU koju zgaovornici zakona o psihološkoj djelatnosti bez pedagoga-psihologa najviše ističi kao prepreku da budu u istom prepoznati. Samo u BiH se naša pedagogija-psihologija ne uvažava. Nostrificirane diplome pedagoga-psihologa u zemljama Evropske unije su dostupne i širit će se društvenim mrežama, a vi onda objašnjavajte mladima koji odlaze zašto ih vlastita država osporava ukoliko usvojite zakonski okvir kojim neće biti prepoznati.