Mijo Matanović rođen je 14. 2. 1965. godine u Donjem Svilaju. Osnovnu školu završio je u Donjem Svilaju, srednju Opću gimnaziju u Slavonskom Brodu, a diplomirao je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1990. godine. Trenutno živi u Odžaku.
Politički je bio angažiran kao predsjednik OO HDZ-a Odžak u dva mandata (1990 –1994. i 1996 – 1998), predsjednik KO HDZ (1994 – 1996) i član Predsjedništva HDZ-a BiH (1994 – 1996. i 2001 – 2002). Postao je vijećnik u Općinskom vijeću Odžak nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine, a vršio je dužnosti zastupnika u Skupštini Posavskog kantona (1996 – 2000. i 2002 – 2006), kao i zastupnika u Hrvatskom državnom saboru (1999 – 2000).
U Vladi Posavskog kantona(PK) od 1999. do 2000. godine radio je kao pomoćnik ministra za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, a od 2000. do 2002. obnaša dužnost premijera Posavskog kantona. Na funkciji predsjednika Skupštine PK bio je od 2002. do 2006, a od 3. 1. 2006. imenovan je za predsjednika Vlade PK.
Na toj poziciji bio je do 2010. godine, kada biva imenovan delegatom u Domu naroda Parlamenta FBiH. U narednom mandatu bio je uposlen u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Zastupnički mandat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH stekao je na Općim izborima 2018. godine.
Pitanje: “Auf Basis der Unterlagen können wir die Gleichwertigkeit des Abschlusses mit einem Bachelor of Science in Psychologie an einer deutschen Hochschule mit Schwerpunkten in Pädagogischer Psychologie und Klinischer Psychologie bestätigen”. Zar nije žalosno da nas nijemci priznaju i kako vidite u izvodu iz nostrifikacije poseban naglasak na razvijene kompetencije stavljaju na na KLINIČKU PSIHOLOGIJU koju zgaovornici zakona o psihološkoj djelatnosti bez pedagoga-psihologa najviše ističi kao prepreku da budu u istom prepoznati. Samo u BiH se naša pedagogija-psihologija ne uvažava. Nostrificirane diplome pedagoga-psihologa u zemljama Evropske unije su dostupne i širit će se društvenim mrežama, a vi onda objašnjavajte mladima koji odlaze zašto ih vlastita država osporava ukoliko usvojite zakonski okvir kojim neće biti prepoznati.