Sandra Imširović rođena je 2. 6. 1986. godine u Tuzli. Trenutno živi u Lukavcu. Diplomirana je pedagoginja – psihologinja. Tokom mandata 2018–2022. vršila je dužnost delegatkinje Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.
Pitanje: Poštovani Delegati,Da li se slažete da je potrebno izjednačiti koeficijente za osvojenu medalju na Paraolimpijskim igrama sa osvojenom medaljom na Olimpijskim igrama i na taj način otkloniti diskriminaciju osoba sa invaliditetom? Ovo je definitivno Zakon kojeg bi trebalo donijeti. S tim da je u Nacrtu zakona napravljena jedna greška. U samom “Nacrtu zakona o doživotnoj mjesečnoj naknadi zaslužnim sportistima u FBiH”, tačnije u članu 10. stav 3. zakona vrši diskriminacija osoba s invaliditetom i krši se njihovo pravo na jednakost koje im garantuje „Povelja Evropske unije o temeljnim pravima“ u članu 21. stav 1., gdje se navodi sljedeće „Zabranjuje se svaka diskriminacija na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, etničko ili socijalno podrijetlo, genetske osobine, jezik, religija ili uvjerenje, političko ili bilo kakvo drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, invaliditet, dob ili spolna orijentacija.“Dakle u članu 10. nacrta Zakona u kojem se definišu Koeficijenti za obračun doživotne mjesečne naknade, a u stavu 3. ovog Člana jasno je napravljena razlika u koeficijentu za Olimpijske igre i Paraolimpijske igre. Koeficijenti su utvrđeni bazirajući se na staroj kategorizaciji sportista koja je također svojim odredbama diskriminisala osobe sa invaliditetom, međutim nekoliko dana nakon dostavljanja nacrta Zakona Vladi FBiH, Vlada je na sjednici održanoj 03.02.2022. godine izmijenila „Uredbu o određivanju kriterija za dodjeljivanje nagrade sportistima, sportskim radnicima i sportskim udruženjima iz FBiH za ostvarene vrhunske sportske rezultate na međunarodnim takmičenjima“, a koja u sebi sadrži novu kategorizaciju sportista u kojoj su na inicijativu Paraolimpijskog komiteta BiH izjednačene nagrade za ostvarene sportske rezultate na Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama. Na ovaj način je otklonjena diskriminacija osoba sa invaliditetom u navedenoj Uredbi.Nadamo se da će u konačnici Nacrt Zakona i sam Zakon biti izjednačen sa novom Uredbom i na taj način ispravljena diskriminacija koja se sigurni smo nije namjerno napravila u nacrtu Zakona.Sve pohvale predlagačima što se konačno pokrenulo ovo pitanje, koje je već godinama unazad uređeno u susjednim nam državama. Iznos koeficijenta nije bitan, da li će se smanjiti na ovaj Paraolimpijski trenutni ili povećati na Olimpijski, ali je bitno da budu jednaki!Poštovani, pitanje se odnosi na član 6 stav (1) tačka (a) i (c) Nacrta Zakona. Naime, Nacrtom Zakona je propisano da radi ostvarivanja prava na doživotnu naknadu sportista treba da ispunjava između ostalog i (a) da ima navršenih 40 godina starosti, (c) da je kategorisan kao zaslužni sportista BiH, a što je direktno vezano za član 2 stav (1) tačka (b) ovog Nacrta Zakona. Članom 3. stav (1) tačka (a) Pravilnika o kategorizaciji sportista na nivou BiH sportisti su kategorisani prema određenim kategorijama, odnosno vrstom osvojene medalje na takmičenjima. Također, članom 6 istog Pravilnika kategorisani sportisti ostvaruju pravo na naknadu ukoliko su dobili rješenje o kategorizaciji i to:a) Zaslužni sportisti iz člana 3. stav (1) tačka a) ovog pravilnika ostvaruju pravo na jednokratnu novčanu nagradu na godišnjem nivou nakon što ispune uvjete za odlazak u penziju u skladu sa odredbama Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju, odnosno da bi dobili traženu potvrdu o kategorizaciji sportista treba da ima navršenih 65 godina starosti, što je u direktnoj koliziji sa članom 6 stav (1) tačka (a) Nacrta Zakona u kojem se kaže da vrhunski sportista ima pravo na doživotnu sportsku naknadu ukoliko ima navršenih 40 godina starosti. Molim da to razmotrite, te da se na vrijeme otklone nepravilnosti. Hvala.
Odgovor:
Poštovani,
Hvala što ste skrenuli pažnju na ovo važno pitanje koje se odnosi na priznavanje jednakosti sportista s invaliditetom u pogledu nagrada za ostvarene rezultate. Slažem se da je izuzetno važno izjednačiti koeficijente za osvojene medalje na Paraolimpijskim igrama s onima na Olimpijskim igrama kako bi se otklonila postojeća diskriminacija. Naime, različiti koeficijenti predstavljaju oblik nejednakosti koji je u suprotnosti s čl. 21. st. 1. Povelje Evropske unije o temeljnim pravima, gdje se eksplicitno zabranjuje diskriminacija na osnovu invaliditeta.
Također, pozdravljam izmjenu Uredbe o dodjeljivanju nagrada sportistima FBiH iz februara 2022. godine, kojom su izjednačene nagrade za sportske uspjehe na Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama. S obzirom na ovu izmjenu, smatram da bi bilo potrebno uskladiti član 10. Nacrta Zakona o doživotnoj mjesečnoj naknadi zaslužnim sportistima s ovom novom Uredbom, čime bi se osigurala potpuna jednakost i uklonila svaka diskriminacija sportista s invaliditetom.
Pored toga, potrebno je riješiti nesklad u starosnim uvjetima koji su navedeni u Nacrtu Zakona i Pravilniku o kategorizaciji sportista. Naime, u Nacrtu Zakona je navedeno da sportista stječe pravo na doživotnu naknadu s navršenih 40 godina starosti, dok Pravilnik predviđa dobnu granicu od 65 godina. Ovaj nesklad može dovesti do nesigurnosti prilikom ostvarivanja prava na doživotnu naknadu, pa smatram da bi trebalo uskladiti oba dokumenta i jasno definisati starosnu granicu.
Na kraju, podržavam inicijativu za donošenje ovog Zakona i pohvaljujem predlagače što su pokrenuli pitanje koje je u susjednim zemljama već regulisano na zadovoljavajući način. Bitno je da se koeficijenti izjednače, neovisno o tome da li će biti prilagođeni trenutnim koeficijentima za Olimpijske ili Paraolimpijske igre. Ključno je da svi sportisti budu jednako vrednovani za svoje izuzetne sportske uspjehe.
Srdačan pozdrav,
Sandra Imširović
Pitanje: Poštovani,U skladu s navedenim, zanima me kakav je status studenata koji su tokom dodiplomskog studija stekli zvanje profesor Psihologije i sociologije - bachelor, te tokom II ciklusa - diplomskog studija stekli zvanje magistra Psihologije na Nastavničkom fakultetu Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru? Čitajući prijedloge i raspravu između jednopredmetnih i dvopredmetnih studija, zanima me da li to znači da kompetentnost diplomiranih psihologa (posebno magistra psihologije) određuje samo broj stručnih predmeta na studiju? Da li to znači da diplomirani magistar psihologije (prethodno jednopredmetni studij) vrijedi više od diplomiranog magistra psihologije (prethodno dvopredmetni studij, pa magisterij) koji ima objavljene naučne radove i druge edukacije uz svoje ime? Ko može sa takvom sigurnošću tvrditi i kleti se u superiornu kompetentnost jednopredmetnog studija, samo kao takvog? Uz današnju sociokulturološku klimu, te tendenciju studenata da naučeno zaborave za kratak rok, dijelom zbog mehaničkog usvajanja materijala (što postaje sve češči slučaj), koliko je pouzdano procjenu kompetencije bazirati na osnovu "jednopredmetnosti" ili "dvopredmetnosti" određenog studija? Naše javne ustanove (Univerziteti) su jasno odredili i pod akreditacijom osmislili nastavne planove i programe i kompetencije koje se stiču nakon uspješnog apsolviranja istih studija, te da li donošenje ovog zakona znači podrivanje javnih ustanova i proglašavanje istih nestručnim, nekompetentnim i neozbiljnim? Opasnost nepoštivanja ovih studija (profesor psihologije i sociologije - bachelor, do magistra psihologije, te pedagoga-psihologa do magistra psihologije) leži u izjednačavanju naših javnih univerziteta sa nelegitimnim/nepriznatim privatnim univerzitetima. Da li će sutra bolje prolaziti i nositi etiketu kompetentnosti tajno zaprimljena, ali nepriznata diploma sa nepriznatog privatnog univerziteta, samo zbog toga što je bazirana na jednopredmetnom studiju? Hoćemo li time samo otvoriti jedan akademski autoput za kupovanje diploma jednopredmetnog studija psihologije i sve više resursa ulagati u otkrivanje nepravilnosti u vezi s tim, koje mogu trajati godinama? Pod izgovorom stručnosti, koliko stručnih pojedinaca će ostati zakinuto za rad u području svoje kompetentnosti?Unaprijed hvala na odgovoru i srdačan pozdrav!
Odgovor:
Poštovani,
Na većinu Vaših postavljenih pitanja ste i sami već dali odgovre. Apsolutno se slažem da ukoliko zakon bude usvojen u prijedlogu teksta kakav je sada jeste će da oštetiti mnoge stručne, kvalifikovane kadrove sa dugogodišnjim iskustvom. Moj stav je da državni univerziteti uvijek moraju biti ispred privatnih, pa tako i stečene diplome na istim.
Srdačan pozdrav
Sandra Imširović