Sanela Klarić rođena je 28. 8. 1970. godine u Sarajevu. Završila je Drugu gimnaziju u Sarajevu. Magistrirala je i doktorirala na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu uz podršku profesora s Tehničkog univerziteta u Beču. Radila je za OSCE, kao konsultantica na projektima britanske vlade u sektorima pravosuđa i ruralnog razvoja, na projektima Evropske unije na umrežavanju civilnog sektora i podršci civilnom sektoru na Zapadnom Balkanu i u Turskoj. Saradnica je konsultantske kuće Catalys iz Velike Britanije, članica Nadzornog odbora regionalne inicijative Green New Deal “Heinrich Böll” fondacije, članica Organizacionog odbora Sarajevo Green Design Festivala te članica Asocijacije arhitekata BiH. Predsjednica je Udruženja Green Council. Ekspertica je za pitanja evropskih integracija u sektorima ruralnog razvoja, okoliša, energetske efikasnosti, kao i održivog razvoja. Članica je Naše stranke. Trenutno radi kao docentica na Internacionalnom Burch Univerzitetu kao šefica Odsjeka za arhitekturu te usko sarađuje s univerzitetima i istraživačkim centrima u Evropi i svijetu. Tokom mandata 2018–2022. vršila je dužnost delegatkinje u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Na Općim izborima 2022. godine stekla je zastupnički mandat u Skupštini Kantona Sarajevo.
Pitanje: Poštovani,Da li podržavate usvajanje nacrta koji eksplicitno diskriminira veliki broj stručnjaka (više od 1100 diplomiranih pedagoga-psihologa i bachelora pedagogije-psihologije, kao i više od 80 magistara psihologije) koji svoj posao odgovorno, stručno i savjesno obavljaju u ustanovama koje su temelj našeg društva: odgojno-obrazovne ustanove, centri za socijalni rad, klinički centri i druge ustanove u kojima se bavi mentalnim zdravljem građana Bosne i Hercegovine?Usvajanjem ovog nacrta izlažemo se opasnosti da prepustimo moć grupi pojedinaca koji bi na osnovu svoje subjektivne definicije "psihologa stručnjaka" određivali ko je to "dobar" psiholog, a ko ne. Također, navodi se da se nacrtom nastoji riješiti problem "upitne pouzdanosti i valjanosi korištenog psihološkog instrumentarija". Međutim, niti u jednom dijelu zakona nije regulisana metodologija za procjenu pouzdanosti i valjanosti psihološkog mjernog instrumenta, jednog od glavnih oruđa u radu psihologa. Također, današnja realnost ukazuje da odgovorni psiholozi imaju malu motivaciju za korištenje pouzdanih i valjanih mjernih instrumenata i često se zadovoljavaju sa onim što imaju, odnosno znaju da koriste. Zbog toga ponovo se vraćamo na istu priču. Pojedinci će moći da prave odluke šta je to "dobra praksa", bez razmatranja objektivnih kriterija i provođenja istinskih, naučnih principa koji proizlaze iz psihološke nauke i direktno se ulijevaju u praksu.Bojim se da ćemo ovim nacrtom postići ono što se navodno želi izbjeći: još veće povećanje nekompetentosti u području psihološke djelatnosti i povećanje vjerovatnoće da će stručne osobe koje ovaj zakon prepoznaje, zbog nedostatka znanja i iskustva, praviti kardinalne pogreške u svom radu. Zaključno, ovaj nacrt bi potencijalno mogao štetiti ne samo pedagozima-psiholozima, nego i našem društvu uopće. Da li smatrate da na ovakav način šaljete poruku građanima Bosne i Hercegovine da se u našoj državi ne cijeni trud i rad i dugogodišnji napori u sticanju stručnih znanja i kompetencija? Drugim riječima, da li u definiciji "izvrsnosti" u našem društvu izostaje profesionalnost, stručnost i kompetentnost?Unaprijed hvala na odgovoru.