Odgovor:

Poštovani, 

Smatram da otpis poreznih dugovanja nije prihvatljiv na način kako to definiše sada već usvojeni nacrt zakona ali sam ga podržao i u diskusiji objasnio šta bi za mene lično bilo prihvatljivo. U konkretnom slučaju nema nevinih, postoji evidentno kašnjenje u prepoznavanju nesamostalnih djelatnosti, kakvi su tkz "freelensing poslovi", od strane resornog ministarstva u dijelu podzakonskih akata(Pravilnik) kao i zanemarivanje činjenice da su svi rezidenti FBiH od 2009. godine u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak obaveznici plaćanja poreza na dohodak ukoliko isti ostvaruju. Kada se sve uzme u obzir lično sam stava da je prevashodno potrebno urediti i jasno klasificirati razne uplate na račune građana BiH iz inostranstva kao i sa elektronskih platnih servisa(paypal, i sl.) te istima omogućiti urednu prijavu i plaćanje poreza uz uvažavanje različitosti u strukturi prihoda po osnovu uplata na račune građana iz inozemstva(za uređenje ovih pitanja nužna je uključenost svih vas). Što se tiće poreza u zadnje tri godine nisam za otpis kako to nalaže nacrt jer mislim da nije pravedno rješenje kako prema svim freelenserima koje obuhvata, tako ni prema onima koji su već platili porez. Sredina u odnosu na pravilnik ministarstva i trenutni nacrt je da odredimo neku visinu neoporezivog godišnjeg prihoda u posljednje tri godine (npr 10-15000 KM godišnje) te time zaštitimo one freelensere koji su zarađivali mjesečni dohodak od kojeg su mogli samo preživljavati i koji su obračunom poreza za tri godine u odnosu na njihov mjesečni prihod najteže pogođeni nesređenošču ovih pitanja. S druge strane oni koji su zarađivali mnogo veće iznose od navedenih morali su biti svjesni da će porez morati platiti. Lično ću se zalagati za neko od sličnih srednjih rješenja u konačnom prijedlogu zakona jer smatram ovaj pristup pravednijim od onog što je trenutno na sceni. Ovako bismo izbjegli otpis poreznih dugovanja a donekle i ojačali poziciju da se u Pravilnik ili Zakon o porezu na dohodak uvede neki vid neoporeznog djela jer sam stava da prihode freelensera trebamo tretirati kao neki vid investicija u domovinu.  

2 8 Datum odgovora: 12.03.2019

Odgovor:

Poštovani,

Sa argumentima da ova oblast nije dobro uređena se upotpunosti slažem i na takav način sam i diskutirao na sjednici povodom rasprave o nacrtu zakona. Isto tako smatram da otpis poreznih dugovanja, po mom mišljenju, nije prihvatljiv na način kako to definiše sada već usvojeni nacrt zakona ali sam ga podržao i u diskusiji objasnio šta bi za mene lično bilo prihvatljivo. U konkretnom slučaju nema nevinih, postoji evidentno kašnjenje u prepoznavanju nesamostalnih djelatnosti, kakvi su tkz "freelensing poslovi", od strane resornog ministarstva u dijelu podzakonskih akata(Pravilnik) kao i zanemarivanje činjenice da su svi rezidenti FBiH od 2009. godine u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak obaveznici plaćanja poreza na dohodak ukoliko isti ostvaruju. Kada se sve uzme u obzir lično sam stava da je prevashodno potrebno urediti i jasno klasificirati razne uplate na račune građana BiH iz inostranstva kao i sa elektronskih platnih servisa(paypal, i sl.) te istima omogućiti urednu prijavu i plaćanje poreza uz uvažavanje različitosti u strukturi prihoda po osnovu uplata na račune građana iz inozemstva(za uređenje ovih pitanja nužna je uključenost svih vas). Što se tiće poreza u zadnje tri godine nisam za otpis kako to nalaže nacrt jer mislim da nije pravedno rješenje kako prema svim freelenserima koje obuhvata, tako ni prema onima koji su već platili porez. Sredina u odnosu na pravilnik ministarstva i trenutni nacrt je da odredimo neku visinu neoporezivog godišnjeg prihoda u posljednje tri godine (npr 10-15000 KM godišnje) te time zaštitimo one freelensere koji su zarađivali mjesečni dohodak od kojeg su mogli samo preživljavati i koji su obračunom poreza za tri godine u odnosu na njihov mjesečni prihod najteže pogođeni nesređenošču ovih pitanja. S druge strane oni koji su zarađivali mnogo veće iznose od navedenih morali su biti svjesni da će porez morati platiti. Lično ću se zalagati za neko od sličnih srednjih rješenja u konačnom prijedlogu zakona jer smatram ovaj pristup pravednijim od onog što je trenutno na sceni. Ovako bismo izbjegli otpis poreznih dugovanja a donekle i ojačali poziciju da se u Pravilnik ili Zakon o porezu na dohodak uvede neki vid neoporeznog djela jer sam stava da prihode freelensera trebamo tretirati i kao neki vid investicija u domovinu.  

0 2 Datum odgovora: 12.03.2019

Odgovor:
0 1 Datum odgovora: 12.03.2019

Odgovor:

Povećanje izdvajanja za plaće i naknade uposlenika koji plaću primaju iz Budžeta FBiH ne smatram OPRAVDANIM niti smatram da ih je potrebno povećavati. Da li su svi platni razredi u javnom sektoru postavljeni na najbolji način? O tome bi se moglo diskutirati. Smatram da je neophodno smanjivati odnos plaća u javnom(državnom) i realnom(uglavnom privatnom)sektoru. Ove dvije posude vezane su negativnom povratnom spregom, tj što je javni sektor više dimenzioniran(kod nas je to posljedica Ustava ili su preplaćeni radnici u odnosu na efekte koje daju) to je realnom teže rasti. Javni sektor je ograničen brojem radnim mjesta dok realni zavisi od preduzetnih aktivnosti pojedinaca zajednice i ambijenta za ulaganje/poslovanje koji opet treba da obezbjedi politika i javni sektor te s tim u vezi potrebno je naći optimalan odnos (uloženo-dobijeno) između ova dva sektora. Lično mislim da trenutna slika ne predstavlja dobar omjer te sam stava da nikako ne bismo trebali povećavati plaće ili izdvajanja za radnike u javnom sektoru. U najmanju ruku, hitno-odmah, potrebno je povećati efikasnost i mjerljivost rada radnika u javnom sektoru te, po mom mišljenju, raditi na tome da se u realni odnos dovede razlika u isplaćenoj plaći za poslove istog ili sličnog sadržaja u javnom i realnom sektoru. Za uspostavu kvalitetnijeg omjera izmedju ova dva sektora potrebna su tri ravnopravna pregovarača. Vlada na jednoj i sindikati na drugoj strani. Lično smatram da su kod nas Vlada i sindikati budžetskih korisnika obično na jednoj strani a da sindikati koji predstavljaju veliki broj radnika u realnom sektoru nemaju dovoljnu pregovaračku moć i zbog toga se u dugom nizu godina jaz između ovih bitnoisprepletenih sektora povećao na štetu cijelog društva. Pored ekonomskih poteškoća ili kočnica koje predstavljaju direktnu posljedicu ovog jaza za mene posebno opasna posljedica je neaktivnost onih radno sposobnih jedinki društva koji i po deset godina čekaju neko dobro plaćeno radno mjesto na budžetu, nepomišljajući se okušati u realnom sektoru, što ih u konačnici dovodi i do umanjenja vlastitih konkurentih sposobnosti. Mogao bih navoditi još mnoge posljedice kao i otežavajuće okolnosti(disbalans u potrebnoj i školovanoj radnoj snazi) ali ću ovaj dio završiti sa ličnim zalaganjem i potrebom da što prije pokrenemo raspravu na ovu temu i da smanjimo atraktivnost radnih mjesta( ili visinu plaća ili povećati efikasnost) u javnom u odnosu na realni sektor kako bismo prirodno ojačali realni sektor. 

S druge strane ukoliko se postavljeno pitanje odnosi na povećanje osnovice sa 315 KM na 330 KM za sve budžetske korisnike na nivou FBiH onda imam potrebu objasniti i zašto sam glasao ZA prijedlog Budžeta FBiH za 2019. godinu što me u konačnici dovodi u protuglasje sa predhodno izrečenim stavovima. Naime, ukoliko bismo posmatrali ovaj prijedlog Budžeta u kontekstu samo 2018.-2019. godine onda bi se to moglo i tako posmatrati. Međutim, ukoliko se prisjetimo da je Federalna vlada u Budžetu FBiH za 2012. godinu smanjila osnovicu za sve budžetske korisnike na nivou FBiH sa 330 KM na 315 KM i da je to urađeno da bi se napravila ušteda od cc 8 miliona KM te godine, te da u tom slučaju nije postignut sporazum sa Upravnim odborom Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika u Federaciji BiH, tj da je osnovica smanjena u suprotnosti sa tadašnjim kako su i neki poslanici u taj vakat govorili: “nerazumnim kolektivnim ugovorom“ onda moramo sagledati posljedice tadašnjih poteza Vlade iz današnjeg ugla. One se suma sumarum ogledaju u tome da sudske instance u našoj zemlji kao treći stub vlasti (neovisan od politike) nisu na isti način mjerile važnost i bitnost potrebe da se osnovica smanji na način kako je to Vlada uradila u budžetu za 2012. godinu. Informacijom Federalnog ministarstva finansija o ukupnom iznosu sudskih presuda i rješenja o izvršenju po osnovu tužbi iz radnih odnosa uposlenih u federalnim tijelima uprave u razdoblju 2009.-2017. godina, koju je Vlada FBiH usvojila na novembarskoj sjednici 2018. godine, konstatirano je da ukupan iznos presuda s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima spora iznosi 80.952.535 KM (glavnica 43.503.500 KM, zatezna kamata 27.074.094 KM, troškovi spora 7.466.461 KM i zatezna kamata na troškove spora 2.908.480 KM). Ukoliko uzmemo u obzir da je Vlada zadužila Federalno ministarstvo finansija da pri planiranju Budžeta FBiH za 2019. godinu na ekonomskim kodovima s kojih se izvršavaju sudske presude i rješenja o izvršenju, kao i zateznih kamata i troškova spora, planiraju ukupno 40 miliona KM sredstava u odnosu na ukupno zaprimljene presude i rješenja o izvršenju po pojedinim budžetskim korisnicima, a po osnovu pokazatelja koje su dostavili budžetski korisnici što predstavlja za gotovo tri puta veći iznos od povećanja/vraćanja osnovice na iznos iz 2012. godine što je potvrđeno Sporazumom Federalnog ministarstva pravde i Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika u organima javne uprave, sudske vlasti i institucijama FBiH 18. decembra 2018. godine, može se zaključiti da je ustvari vraćanje osnovice na 330 KM i povećanje sredstava u Budžetu FBiH za 2019. godinu u odnosu na zadržavanje predhodnog stanja ustvari jedan vid štednje koji se ogleda u zaustavljanju tužbi i novih zaduženja po tom osnovu. Naravno ovom potezu predhodili su pozitivni pokazatelji rasta prihoda u Budžetu FBiH za 2019. godinu te smanjenje duga i potreba za finansiranjem kao i istek 3 godine stabilizacije budžeta koji je bio predviđen Reformskom agendom a u kojem periodu se nisu smjeli povećavati iznosi za plaće i troškove zaposlenih.     

38 5 Datum odgovora: 15.01.2019