Sanel Kajan rođen je u Mostaru 1976. godine. Sa 17 godina postao je prvi muški spiker ratnog i poslijeratnog Radija Mostar. Nakon toga, vremenom, prošavši faze od voditelja preko reportera do urednika, bio je glavni urednik Radija Mostar od 2000. do 2007. godine.
Istovremeno, obavljao je poslove urednika/voditelja dnevnika Televizije Mostar. Radio je kao urednik i voditelj informativnih emisija i na Radiju Federacije BiH, OBN-u i BHT1 u sarajevskom studiju. Bio je dopisnik i brojnih dnevnih i sedmičnih listova. Uz studij Bosanskog jezika i književnosti, završio je i treninge BBC-a, VOA-e i DW-a.
Također je prošao obuke produkcije TV vijesti i istraživačkog novinarstva Association of Canadian Community Colleges, Transparency international BiH te Voice of America – international brodcasting bureau. Boravio je i u Sjedinjenim Američkim Državama na najstarijem fakultetu novinarstva na svijetu – University of Missouri-Columbia USA. U junu 2022. godine postao je član Demokratske fronte.
Pitanje: Poštovani predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini,Zašto u zakon o psihološkoj djelatnosti nisu uključeni pedagozi-psiholozi?Smatram da je zakon o psihološkoj djelatnosti potreban i koristan za naše društvo, ali šta ćemo postići ukoliko se usvoji zakon koji ne prepoznaje dio stručnjaka pedagoga-psihologa koji mogu kompetentno obavljati psihološku djelatnost? Zar kao društvo ne bismo dobili više ukoliko u zakonskom okviru prepoznamo stručnjake koji su se obrazovali u svojoj zemlji i koji u ovim izazovnim vremenima mogu stručno i savjesno pružati pomoć i podršku u unapređenju mentalnog zdravlja, što su pokazali i dosadašnjim višedecenijskim angažmanom u psihološkoj djelatnosti. Zar i danas u praksi nemamo slučajeve u kojima stručnjaci koji su u drugim djelatnostima i oblastima završili dvopredmetne studije koji su danas jednopredmetni kao npr. matematika-fizika, biologija-hemija bez problema mogu raditi u struci i obavljati različite djelatnosti?
Odgovor:
Ovo je moj prvi mandat kao zastupnika u Parlamentu Federacije BiH, tako da do sada nisam učestvovao u njegovoj izradi, niti fazama donošenja nacrta zakona, a to traje još od 2008. godine. Smatram da trenutni nacrt zakona ne prepoznaje hiljade mladih ljudi, diplomiranih pedagoga-psihologa ili magistara psihologije, kojima je osnovni studij Pedagogija i psihologija. Značajan broj dao je i daje svoj doprinos društvu i struci, radeći u zdravstvenim, odgojno obrazovnim ustanovama te ustanovama u kojima se radi s licima treće dobi. Prijedlog zakona predstavlja parcijalno rješenje kada je riječ o državi Bosni i Hercegovini. Došli bismo u apsurdnu situaciju u kojoj, na primjer, diplomirani pedagozi-psiholozi ne bi mogli raditi na području FBiH, ali bi mogli radi u bh enititetu Rs ili Brčko disktriktu BiH, na poslovima psihologa.
Dakle, ne vidim problem da svi oni koji imaju formalne kvalifikacije za posao kojim se bave, ukoliko rade u skladu s normama i etičkim zahtjevima i principima struke – nastave obavljati svoj posao.
Svakako da podržavam to da svaka, pa i psihološka djelatnost u Federaciji BiH bude zakonski regulisana na najbolji mogući način.
Pitanje: “Auf Basis der Unterlagen können wir die Gleichwertigkeit des Abschlusses mit einem Bachelor of Science in Psychologie an einer deutschen Hochschule mit Schwerpunkten in Pädagogischer Psychologie und Klinischer Psychologie bestätigen”. Zar nije žalosno da nas nijemci priznaju i kako vidite u izvodu iz nostrifikacije poseban naglasak na razvijene kompetencije stavljaju na na KLINIČKU PSIHOLOGIJU koju zgaovornici zakona o psihološkoj djelatnosti bez pedagoga-psihologa najviše ističi kao prepreku da budu u istom prepoznati. Samo u BiH se naša pedagogija-psihologija ne uvažava. Nostrificirane diplome pedagoga-psihologa u zemljama Evropske unije su dostupne i širit će se društvenim mrežama, a vi onda objašnjavajte mladima koji odlaze zašto ih vlastita država osporava ukoliko usvojite zakonski okvir kojim neće biti prepoznati.
Odgovor:
Ovo je moj prvi mandat kao zastupnika u Parlamentu Federacije BiH, tako da do sada nisam učestvovao u njegovoj izradi, niti fazama donošenja nacrta zakona, a to traje još od 2008. godine. Smatram da trenutni nacrt zakona ne prepoznaje hiljade mladih ljudi, diplomiranih pedagoga-psihologa ili magistara psihologije, kojima je osnovni studij Pedagogija i psihologija. Značajan broj dao je i daje svoj doprinos društvu i struci, radeći u zdravstvenim, odgojno obrazovnim ustanovama te ustanovama u kojima se radi s licima treće dobi. Prijedlog zakona predstavlja parcijalno rješenje kada je riječ o državi Bosni i Hercegovini. Došli bismo u apsurdnu situaciju u kojoj, na primjer, diplomirani pedagozi-psiholozi ne bi mogli raditi na području FBiH, ali bi mogli radi u bh enititetu Rs ili Brčko disktriktu BiH, na poslovima psihologa.
Dakle, ne vidim problem da svi oni koji imaju formalne kvalifikacije za posao kojim se bave, ukoliko rade u skladu s normama i etičkim zahtjevima i principima struke – nastave obavljati svoj posao.
Svakako da podržavam to da svaka, pa i psihološka djelatnost u Federaciji BiH bude zakonski regulisana na najbolji mogući način.
Pitanje: Poštovani zastupnici,Molim vas da prilikom razmatranja Nacrta zakona o djelatnosti psihologa razmotrite i date odgovor na sljedeća pitanja:1. Kome smetaju pedagozi-psiholozi? Ko će imati štetu od toga da u zakonu budu prepoznate diplome pedagoga-psihologa kao sručnjaka koji godinama uspješno obavljaju psihološku djelatnost u struci? Zar nećemo prepoznavanjem njhovih kompetencija u okviru zakona dobiti više kompetentnih stručnjaka koji su potrebni, a time imati i regulisanu psihološku djelatnost?2. Želite li kao predstavnici vlasti poručiti mladim i obrazovanim kompetentnim stručnjacima, pedagozima-psiholozima da nisu dobrodošli i dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u svojoj zemlji u kojoj su stekli obrazovanje, a u zemljama Evropske unije im se priznaju kompetencije i diplome i mogu obavljati psihološku djelatnost?2. Želite li usvojiti zakonski okvir u formi koji će reći da nisu dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u Bosni i Hercegovini, ali su dovoljno dobri da budu psiholozi nijemicma i austrijancima?3. Želite li osporiti diplome pedagoga-psihologa stečene na javnom univerzitetu, i usvajanjem zakonskog okivra koji ne priznaje te diplome, im poručiti da im je bolje da idu iz BiH, ili "kupe" diplome na privatnim univerzitetima "polažući" razliku predmeta, koja treba potvrditi njihove već stečene kompetencije?
Odgovor:
Ovo je moj prvi mandat kao zastupnika u Parlamentu Federacije BiH, tako da do sada nisam učestvovao u njegovoj izradi, niti fazama donošenja nacrta zakona, a to traje još od 2008. godine. Smatram da trenutni nacrt zakona ne prepoznaje hiljade mladih ljudi, diplomiranih pedagoga-psihologa ili magistara psihologije, kojima je osnovni studij Pedagogija i psihologija. Značajan broj dao je i daje svoj doprinos društvu i struci, radeći u zdravstvenim, odgojno obrazovnim ustanovama te ustanovama u kojima se radi s licima treće dobi. Prijedlog zakona predstavlja parcijalno rješenje kada je riječ o državi Bosni i Hercegovini. Došli bismo u apsurdnu situaciju u kojoj, na primjer, diplomirani pedagozi-psiholozi ne bi mogli raditi na području FBiH, ali bi mogli radi u bh enititetu Rs ili Brčko disktriktu BiH, na poslovima psihologa.
Dakle, ne vidim problem da svi oni koji imaju formalne kvalifikacije za posao kojim se bave, ukoliko rade u skladu s normama i etičkim zahtjevima i principima struke – nastave obavljati svoj posao.
Svakako da podržavam to da svaka, pa i psihološka djelatnost u Federaciji BiH bude zakonski regulisana na najbolji mogući način.
Pitanje: Poštovani,Da li smatrate da će usvajanje Zakona o djelatnosti psihologa koji ne prepoznaje kompetentne stručnjake i diplome pedagoga-psihologa stečene na javnom Univerzitetu u Tuzli, a istovremeno su iste priznate u zemljama Evropske unije donijeti dobro našoj zemlji? Da li smatrate da će psiholog koji tek završi studij i odradi pripravnički staž biti kompetentniji stručnjak od pedagoga-psihologa koji prema kompetencijama stečenim na studiju obavlja psihološku praksu dugi niz godina?
Odgovor:
Ovo je moj prvi mandat kao zastupnika u Parlamentu Federacije BiH, tako da do sada nisam učestvovao u njegovoj izradi, niti fazama donošenja nacrta zakona, a to traje još od 2008. godine. Smatram da trenutni nacrt zakona ne prepoznaje hiljade mladih ljudi, diplomiranih pedagoga-psihologa ili magistara psihologije, kojima je osnovni studij Pedagogija i psihologija. Značajan broj dao je i daje svoj doprinos društvu i struci, radeći u zdravstvenim, odgojno obrazovnim ustanovama te ustanovama u kojima se radi s licima treće dobi. Prijedlog zakona predstavlja parcijalno rješenje kada je riječ o državi Bosni i Hercegovini. Došli bismo u apsurdnu situaciju u kojoj, na primjer, diplomirani pedagozi-psiholozi ne bi mogli raditi na području FBiH, ali bi mogli radi u bh enititetu Rs ili Brčko disktriktu BiH, na poslovima psihologa.
Dakle, ne vidim problem da svi oni koji imaju formalne kvalifikacije za posao kojim se bave, ukoliko rade u skladu s normama i etičkim zahtjevima i principima struke – nastave obavljati svoj posao.
Svakako da podržavam to da svaka, pa i psihološka djelatnost u Federaciji BiH bude zakonski regulisana na najbolji mogući način.
Pitanje: Poštovani,Da li smatrate da treba podržati zakon koji osporava kompetencije pedagoga-psihologa koji godinama u praksi uspješno bavljaju psihološku djelatnost i doprinose društvu? Da li trebaju napustiti svoju zemlju da bi bili priznati?
Odgovor:
Ovo je moj prvi mandat kao zastupnika u Parlamentu Federacije BiH, tako da do sada nisam učestvovao u njegovoj izradi, niti fazama donošenja nacrta zakona, a to traje još od 2008. godine. Smatram da trenutni nacrt zakona ne prepoznaje hiljade mladih ljudi, diplomiranih pedagoga-psihologa ili magistara psihologije, kojima je osnovni studij Pedagogija i psihologija. Značajan broj dao je i daje svoj doprinos društvu i struci, radeći u zdravstvenim, odgojno obrazovnim ustanovama te ustanovama u kojima se radi s licima treće dobi. Prijedlog zakona predstavlja parcijalno rješenje kada je riječ o državi Bosni i Hercegovini. Došli bismo u apsurdnu situaciju u kojoj, na primjer, diplomirani pedagozi-psiholozi ne bi mogli raditi na području FBiH, ali bi mogli radi u bh enititetu Rs ili Brčko disktriktu BiH, na poslovima psihologa.
Dakle, ne vidim problem da svi oni koji imaju formalne kvalifikacije za posao kojim se bave, ukoliko rade u skladu s normama i etičkim zahtjevima i principima struke – nastave obavljati svoj posao.
Svakako da podržavam to da svaka, pa i psihološka djelatnost u Federaciji BiH bude zakonski regulisana na najbolji mogući način.