Josip Martić rođen je 4. 4. 1962. godine u Bistrici, Općina Žepče. Osnovnu i srednju školu – gimnaziju – završio je u Žepču. Diplomirao je 1987. godine na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Sarajevu te stekao zvanje diplomiranog inžinjera agronomije. U periodu od 1989. do 1991. godine radio je u APK Sarajevo, RO „Poljoprivrednik“ Derventa, a od 1991. do 1992. godine u ZZ „Derventa“ Derventa. Bio je predstojnik Odjela za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu pri Općinskom poglavarstvu Općine Žepče od 1994. do 1998. godine, a zatim viši stručni suradnik pri Službi za gospodarstvo Općine Žepče od 1998. do 2002. godine. Na Općinskim izborima 2002. godine izabran je u OV Žepče ispred HDZ-a BiH. Od 2002. do 2006. godine bio je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi Zeničko-dobojskog kantona (ZDK), a od 2007. do 2011. godine ministar rada, socijalne politike i izbjeglica u Vladi ZDK. Zastupnički mandat u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH prvi put je stekao 2011. godine te ga obnovio 2014. i 2018. godine. Do 31. 3. 2015. godine bio je predsjednik Kluba zastupnika HDZ-HNS BiH u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. Tada je imenovan za federalnog ministra prostornog uređenja, te je na toj poziciji ostao i u tehničkom mandatu. Stalni je sudski vještak iz oblasti poljoprivrede.
Pitanje: “Auf Basis der Unterlagen können wir die Gleichwertigkeit des Abschlusses mit einem Bachelor of Science in Psychologie an einer deutschen Hochschule mit Schwerpunkten in Pädagogischer Psychologie und Klinischer Psychologie bestätigen”. Zar nije žalosno da nas nijemci priznaju i kako vidite u izvodu iz nostrifikacije poseban naglasak na razvijene kompetencije stavljaju na na KLINIČKU PSIHOLOGIJU koju zgaovornici zakona o psihološkoj djelatnosti bez pedagoga-psihologa najviše ističi kao prepreku da budu u istom prepoznati. Samo u BiH se naša pedagogija-psihologija ne uvažava. Nostrificirane diplome pedagoga-psihologa u zemljama Evropske unije su dostupne i širit će se društvenim mrežama, a vi onda objašnjavajte mladima koji odlaze zašto ih vlastita država osporava ukoliko usvojite zakonski okvir kojim neće biti prepoznati.
Pitanje: Poštovani zastupnici,Molim vas da prilikom razmatranja Nacrta zakona o djelatnosti psihologa razmotrite i date odgovor na sljedeća pitanja:1. Kome smetaju pedagozi-psiholozi? Ko će imati štetu od toga da u zakonu budu prepoznate diplome pedagoga-psihologa kao sručnjaka koji godinama uspješno obavljaju psihološku djelatnost u struci? Zar nećemo prepoznavanjem njhovih kompetencija u okviru zakona dobiti više kompetentnih stručnjaka koji su potrebni, a time imati i regulisanu psihološku djelatnost?2. Želite li kao predstavnici vlasti poručiti mladim i obrazovanim kompetentnim stručnjacima, pedagozima-psiholozima da nisu dobrodošli i dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u svojoj zemlji u kojoj su stekli obrazovanje, a u zemljama Evropske unije im se priznaju kompetencije i diplome i mogu obavljati psihološku djelatnost?2. Želite li usvojiti zakonski okvir u formi koji će reći da nisu dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u Bosni i Hercegovini, ali su dovoljno dobri da budu psiholozi nijemicma i austrijancima?3. Želite li osporiti diplome pedagoga-psihologa stečene na javnom univerzitetu, i usvajanjem zakonskog okivra koji ne priznaje te diplome, im poručiti da im je bolje da idu iz BiH, ili "kupe" diplome na privatnim univerzitetima "polažući" razliku predmeta, koja treba potvrditi njihove već stečene kompetencije?
Pitanje: Poštovani,Da li smatrate da će usvajanje Zakona o djelatnosti psihologa koji ne prepoznaje kompetentne stručnjake i diplome pedagoga-psihologa stečene na javnom Univerzitetu u Tuzli, a istovremeno su iste priznate u zemljama Evropske unije donijeti dobro našoj zemlji? Da li smatrate da će psiholog koji tek završi studij i odradi pripravnički staž biti kompetentniji stručnjak od pedagoga-psihologa koji prema kompetencijama stečenim na studiju obavlja psihološku praksu dugi niz godina?
Pitanje: Poštovani,Da li smatrate da treba podržati zakon koji osporava kompetencije pedagoga-psihologa koji godinama u praksi uspješno bavljaju psihološku djelatnost i doprinose društvu? Da li trebaju napustiti svoju zemlju da bi bili priznati?