Pitanje: Mozda sam fulao temu ali ovo sto zelim da Vas pitam zanima me vec godinama. Kako je moguce da ljudi koji rade u borackim udruzenjima (ORVI, JOB) dobijaju od drzave penzije jer NISU SPOSOBNI ZA RAD a, kao sto rekoh, rade..dok recimo ratni vojni invalidi koji su ograniceno sposobni nemaju posla ili rade teske fizicke poslove (one koje u medinskoj dokumentaciji pise da ih ne bi smjeli raditi) ugrozavajuci svoje zdravlje kako bi prehranili porodicu. 2. Kako je moguce da ljudi za koje citav grad zna da su ranjeni u kradji/pljacki i koji nisu vidjeli neprijateljskog vojnika imaju vece invalidnine od ljudi koji su ranjeni direktno na prvoj liniji od strane neprijatelja? Molim za direktan i nedvosmislen odgovor, a ja cvrsto stojim iza onoga sto sam napisao. Unaprijed hvala.

Pitanje: Poštovani,Zašto u Pravilniku za zapošljavanje prosvjetnih radnika na području TK nema , ili je namjerno izostavljeno, kategorije civilnih žrtava rata, posebno poginulih i ranjenih '92? Ako prava civilnih žrtava rata postoje u Federalnom i Zakonu Tuzlanskog kantona ne vidim razlog zašto ih Pravilnik Ministarstva za nauku, kulturu i sport "izbacuje". Civilne žrtve rata, kao i njihovi članovi porodica, koji apliciraju na posao, a koji potpadaju pod ovaj Pravilnik nemaju nikakva prava. Naime, ako je nečiji otac poginuo u ratu, ili čak oba roditelja, ta osoba nema niti jedan postotak uvećanja, kao što to.npr imaju druge kategorije, radna obaveza, borci itd. Znači li to u ovom slučaju i da se žrtve dijele na vojne i civilne? MInistar za socijalni rad i politiku nikada, koliko ja znam, u Skupštini TK nije postavio ovo pitanje.

Pitanje: Uvaženi g-din Ilić,Da, u pravu ste - u pitanju je lapsus calami koji sam načinio kada sam u prethodno postavljenom pitanju pomenuo suficit dok sam, zapravo, mislio na deficit u financijskom poslovanju zdravstvenih ustanova svih nivoa zdravstvene zaštite. Izvinjavam se na nenamjerno načinjenoj grešci, a Vama zahvaljujem za korekciju iste.Savršeno mi je jasno da je legislativa o kojoj razgovaramo postavljena na federalni nivo, ali smatram da bi - u realnoj i pravnoj državi - poslije godina kumuliranja deficita u zdravstvenim ustanovama, na tapet prvo morala doći temeljita i duboka analiza menadžmenata zdravstvenih ustanova, odnosno, kompetencije i stvarna stručnost o kojoj sam već govorio (pravna i ekonomska), da se ne ponavljam. Znajući da je sektor zdravstvene zaštite, vis a vis nadležnosti, podijeljen između Federacije i kantona, ne smatram da kantonalni/federalni poslanici, nakon uviđanja loše situacije u poslovanju zdravstvenih ustanova čiji su osnivač kantoni/Federacija, nisu mogli i nisu morali napraviti dublju analizu realnih uzroka tako - neću reći loših - nego katastrofalnih trendova, te pokrenuti inicijativu prema nadležnom federalnom organu za izmjenu predmetnog zakonodavstva. Dakle, ne postoji objektivna mogućnost aboliranja bilo koga ko je bio involviran u rad zakonodavnih tijela, a ko je i pored saznanja o katastrofalnom poslovanju zdravstvenih ustanova propustio temeljito isčitati predmetne zakone i tražiti njihovo noveliranje.Samo za podatak, navešću da prema podatku koji je stručno obrađen i pretočen u znanstveni rad, u USA, od 6.500 menadžera koji se nalaze na čelu zdravstvenih ustanova, njih samo 235 su ljekari. Govori li nam to nešto ? Da li nam je pri noveliranju postojećih i donošenju novih zakona bitno slijediti nauku i njenu riječ ili javnu raspravu u kojoj predominantno susrećemo osobni interes/osobne interese ? Stava sam da nauka uvijek mora imati posljednju riječ - bez obzira na osobne želje, interese i stremljenja.Rekoste da ste otvoreni za razgovor i inicijative, pa Vas molim za zakazivanje termina (odnosno, informaciju na koji način mogu zakazati termin kod Vas) u kojem bismo razmijenili konkretna mišljenja i stavove po ovom pitanju i po drugim pitanjima koja se neposredno ili posredno dotiču ove oblasti.Očekujući Vaš odgovor,S poštovanjem.Dipl. iur. Boris Vukušić

Pitanje: Poštovani gospodine Iliću da li će SDP pokrenuti pitanje izbora članova savjeta MZ direktnim putem i da li ćete se boriti da se vrati pravni status MZ naročito sada kada je Tuzla grad a ne opština?

Pitanje: Uvaženi g-din Ilić,Želim Vam postaviti vrlo konkretno pitanje: da li među gospodom poslanicima postoji ideja o tome da je postavljanje ljekara na čelo zdravstvenih ustanova (u smislu generalnih direktora, odnosno, direktora), vrlo loše rješenje koje se, prije svega, na Zapadu, na koji se bh. politička javnost toliko poziva, smatra neprihvatljivim, nego su na čelu zdravstvenih ustanova pravnici, odnosno, ekonomisti, koji uz to imaju i dodatno obrazovanje u oblasti menadžmenta ?Ovo pitanje je pitanje koje me već godinama muči, jer je očito da ljekari nisu sposobni, uz respekt svih stručnih kapaciteta koje imaju, upravljati zdravstvenim ustanovama. Takva nakaradna praksa koja je u Bosni i Hercegovini našla svoje pravno, ali ne i logičko i empirijsko utemeljenje, pokazala je svu svoju pogubnost slijedeći princip "miješanje baba i žaba". Zbog toga, između ostalog, ogroman broj zdravstvenih ustanova, od primarne pa do tercijarne zdravstvene zaštite, pokazuje suficite u poslovanju, što je i logično, jer ljekari niti su obrazovani na pravnim ili ekonomskih temeljima, niti tako mogu razmišljati - zbog potpunog nepoznavanja pravnih temelja, propisa i procedura , kao ni temeljnih ekonomskih pitanja, a o složenijim da ne govorimo.Unaprijed sam Vam zahvalan na odgovoru.S poštovanjem,Dipl. iur. Boris Vukušić(Tuzla)