Admir Čavalić rođen je u Tuzli 4.10.1987. godine. Ekonomski je analitičar, predavač i istraživač, koji je najpoznatiji kao osnivač udruženja "Multi". U Tuzli je završio osnovnu školu "Jala" i Gimanziju "Meša Selimović". Krajem 2011. završava Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli gdje je naknadno odbranio dva magistarska rada (2015 i 2017. godine). Trenutno je doktorant i asistent predavač na navedenom fakultetu. Od neformalnog obrazovanja, izdvaja se LAAD program pod mentorstvom Francisa Fukuyame (Sarajevo, Bosna i Hercegovina), Atlas Leadership Academy pod mentorstvom Tom G. Palmer (Fairfax, SAD) i CPR istraživačka škola (Koči, Indija). Od 2021. godine, Čavalić je vijećnik u Gradskom vijeću Tuzla ispred Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH).
2018. godine u biografskom lesikonu "Ko je ko u Bosni i Hercegovini", Admir Čavalić je uvršten među najutjecajnije osobe u Bosni i Hercegovini, čija djela i akcije pozitivno doprinose toj zemlji.
Pitanje: Poštovani,Da li smatrate da će usvajanje Zakona o djelatnosti psihologa koji ne prepoznaje kompetentne stručnjake i diplome pedagoga-psihologa stečene na javnom Univerzitetu u Tuzli, a istovremeno su iste priznate u zemljama Evropske unije donijeti dobro našoj zemlji? Da li smatrate da će psiholog koji tek završi studij i odradi pripravnički staž biti kompetentniji stručnjak od pedagoga-psihologa koji prema kompetencijama stečenim na studiju obavlja psihološku praksu dugi niz godina?
Odgovor:
Poštovani,
Prije svega hvala Vam puno na javljanju. Nacrtom Zakona o djelatnosti psihologa u FBiH se ništa ne uvodi - ni dobro ni loše - samo se otvara ova tema. Onda ide javna rasprava i bitno je da tu najviše izvršimo pritisak i uticaj kako se ne bi potvrdila ova nepravda (koja istina stoji u predloženom Nacrtu). Prijedlog Zakona je konkretna stvar i da, apsolutno ste upravu (moramo zaštiti naše pedagoge-psihologe). Konkretno, smatram da kroz (1) javnu raspravu, (2) amandmane, (3) pritisak u parlamentu i (4) opšti pritisak javnosti trebamo uticati na to da se u članu 1, stav a i stav b, te u članu 10, stav c, izvrše potrebne izmjene kako ne bi bilo dovedeno u pitanje da ovaj kadar (oko 1.100 diplomiranih pedagoga-psihologa) ostane bez posla, i osnovnih prava.
Svako dobro, hvala još jednom i stojim na raspolaganju za bilo koje pitanje i daljnu podršku.
Admir Čavalić
Pitanje: Poštovani zastupnici,Molim vas da prilikom razmatranja Nacrta zakona o djelatnosti psihologa razmotrite i date odgovor na sljedeća pitanja:1. Kome smetaju pedagozi-psiholozi? Ko će imati štetu od toga da u zakonu budu prepoznate diplome pedagoga-psihologa kao sručnjaka koji godinama uspješno obavljaju psihološku djelatnost u struci? Zar nećemo prepoznavanjem njhovih kompetencija u okviru zakona dobiti više kompetentnih stručnjaka koji su potrebni, a time imati i regulisanu psihološku djelatnost?2. Želite li kao predstavnici vlasti poručiti mladim i obrazovanim kompetentnim stručnjacima, pedagozima-psiholozima da nisu dobrodošli i dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u svojoj zemlji u kojoj su stekli obrazovanje, a u zemljama Evropske unije im se priznaju kompetencije i diplome i mogu obavljati psihološku djelatnost?2. Želite li usvojiti zakonski okvir u formi koji će reći da nisu dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u Bosni i Hercegovini, ali su dovoljno dobri da budu psiholozi nijemicma i austrijancima?3. Želite li osporiti diplome pedagoga-psihologa stečene na javnom univerzitetu, i usvajanjem zakonskog okivra koji ne priznaje te diplome, im poručiti da im je bolje da idu iz BiH, ili "kupe" diplome na privatnim univerzitetima "polažući" razliku predmeta, koja treba potvrditi njihove već stečene kompetencije?
Odgovor:
Poštovani,
Prije svega hvala Vam puno na ovom bitnom pitanju i informaciji. Kao parlamentarac - posebno jer dolazim iz Tuzle gdje lično poznajem dosta pedagoga-psihologa - apsolutno podržavam sve navedeno i maksimalno ću se boriti da ispravimo datu nepravdu kroz Prijedlog zakona. Moraju se napraviti izuzeci za pedagoge-psihologe koji uglavnom dolaze najvećim brojem sa Tuzlanskog kantona.
Znam da je i Univerzitet u Sarajevu ranije imao ovaj studijski program, dok je na Univerzitetu u Tuzli postojao pune 22 godine. Sve što se propisano članom 4. ovog Nacrta je upravo ono što rade naši pedagozi-psiholozi, i to ne samo u Bosni i Hercegovini, već širom zemalja EU.
Zbog svega navedenog smatram da kroz (1) javnu raspravu, (2) amandmane, (3) pritisak u parlamentu i (4) opšti pritisak javnosti trebamo uticati na to da se u članu 1, stav a i stav b, te u članu 10, stav c, izvrše potrebne izmjene kako ne bi bilo dovedeno u pitanje da ovaj kadar (oko 1.100 diplomiranih pedagoga-psihologa) ostane bez posla, i osnovnih prava.
Svako dobro, hvala još jednom i stojim na raspolaganju za bilo koje pitanje i daljnu podršku.
Admir Čavalić
Pitanje: Smatrate li da je ovaj zakon sveobuhvatan ili su neke stvari iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja ostale neuređene?
Odgovor:
Poštovani,
Hvala Vam na postavljenom pitanju i zainteresovanosti. Mišljenja sam da se ta oblast zaštite mentalnog zdravlja treba urediti kroz ovaj zakon ili još konkretnije uraditi aktuelizacija zakonskih odredbi shodno izazovima društva u kojem živimo i spram osjetljivosti same teme. Kada je riječ o sveobuhvatnosti zakonskog rješenja, vjerovatno postoji prostor za doradu (kroz javnu raspravu ili amandmane) - zakon je povućen iz procedure i čekamo da se vrati kako bi radili na navedenom. Zasada mogu ponuditi dokument obrasca za provođenje sraćene procjene utjecaja propisa koji sam postavio na: https://docdro.id/QyGrTxV U okviru navedenog se daje dosta odgovora u vezi uticaja ovog zakona.
Ukoliko imate dobrih ideja za unaprijeđenje, zamolio bih Vas da me dalje kontaktirate.
Svako dobro i stojim na raspolaganju.
Admir