Pitanje: Poštovani nadam se da će te odvojiti vrijeme da pročitate i odgovorite na ova dva pitanja koja su također dio "Mišljenja Paraolimpijskog komiteta BiH" na ovaj Nacrt Zakona u prethodnom mandatu.Da li se slažete da je potrebno izjednačiti koeficijente za osvojenu medalju na Paraolimpijskim igrama sa osvojenom medaljom na Olimpijskim igrama i na taj način otkloniti diskriminaciju osoba sa invaliditetom? Ovo je definitivno Zakon kojeg bi trebalo donijeti. S tim da je u Nacrtu zakona napravljena jedna greška. U samom “Nacrtu zakona o doživotnoj mjesečnoj naknadi zaslužnim sportistima u FBiH”, tačnije u članu 10. stav 3. zakona vrši diskriminacija osoba s invaliditetom i krši se njihovo pravo na jednakost koje im garantuje „Povelja Evropske unije o temeljnim pravima“ u članu 21. stav 1., gdje se navodi sljedeće „Zabranjuje se svaka diskriminacija na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, etničko ili socijalno podrijetlo, genetske osobine, jezik, religija ili uvjerenje, političko ili bilo kakvo drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, invaliditet, dob ili spolna orijentacija.“Dakle u članu 10. nacrta Zakona u kojem se definišu Koeficijenti za obračun doživotne mjesečne naknade, a u stavu 3. ovog Člana jasno je napravljena razlika u koeficijentu za Olimpijske igre i Paraolimpijske igre. Koeficijenti su utvrđeni bazirajući se na staroj kategorizaciji sportista koja je također svojim odredbama diskriminisala osobe sa invaliditetom, međutim nekoliko dana nakon dostavljanja nacrta Zakona Vladi FBiH, Vlada je na sjednici održanoj 03.02.2022. godine izmijenila „Uredbu o određivanju kriterija za dodjeljivanje nagrade sportistima, sportskim radnicima i sportskim udruženjima iz FBiH za ostvarene vrhunske sportske rezultate na međunarodnim takmičenjima“, a koja u sebi sadrži novu kategorizaciju sportista u kojoj su na inicijativu Paraolimpijskog komiteta BiH izjednačene nagrade za ostvarene sportske rezultate na Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama. Na ovaj način je otklonjena diskriminacija osoba sa invaliditetom u navedenoj Uredbi.Nadamo se da će u konačnici Nacrt Zakona i sam Zakon biti izjednačen sa novom Uredbom i na taj način ispravljena diskriminacija koja se sigurni smo nije namjerno napravila u nacrtu Zakona.Sve pohvale predlagačima što se konačno pokrenulo ovo pitanje, koje je već godinama unazad uređeno u susjednim nam državama.Poštovani, pitanje se odnosi na član 6 stav (1) tačka (a) i (c) Nacrta Zakona. Naime, Nacrtom Zakona je propisano da radi ostvarivanja prava na doživotnu naknadu sportista treba da ispunjava između ostalog i (a) da ima navršenih 40 godina starosti, (c) da je kategorisan kao zaslužni sportista BiH, a što je direktno vezano za član 2 stav (1) tačka (b) ovog Nacrta Zakona. Članom 3. stav (1) tačka (a) Pravilnika o kategorizaciji sportista na nivou BiH sportisti su kategorisani prema određenim kategorijama, odnosno vrstom osvojene medalje na takmičenjima. Također, članom 6 istog Pravilnika kategorisani sportisti ostvaruju pravo na naknadu ukoliko su dobili rješenje o kategorizaciji i to:a) Zaslužni sportisti iz člana 3. stav (1) tačka a) ovog pravilnika ostvaruju pravo na jednokratnu novčanu nagradu na godišnjem nivou nakon što ispune uvjete za odlazak u penziju u skladu sa odredbama Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju, odnosno da bi dobili traženu potvrdu o kategorizaciji sportista treba da ima navršenih 65 godina starosti, što je u direktnoj koliziji sa članom 6 stav (1) tačka (a) Nacrta Zakona u kojem se kaže da vrhunski sportista ima pravo na doživotnu sportsku naknadu ukoliko ima navršenih 40 godina starosti. Molim da to razmotrite, te da se na vrijeme otklone nepravilnosti. Hvala.

Pitanje: Poštovani,U skladu s navedenim, zanima me kakav je status studenata koji su tokom dodiplomskog studija stekli zvanje profesor Psihologije i sociologije - bachelor, te tokom II ciklusa - diplomskog studija stekli zvanje magistra Psihologije na Nastavničkom fakultetu Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru? Čitajući prijedloge i raspravu između jednopredmetnih i dvopredmetnih studija, zanima me da li to znači da kompetentnost diplomiranih psihologa (posebno magistra psihologije) određuje samo broj stručnih predmeta na studiju? Da li to znači da diplomirani magistar psihologije (prethodno jednopredmetni studij) vrijedi više od diplomiranog magistra psihologije (prethodno dvopredmetni studij, pa magisterij) koji ima objavljene naučne radove i druge edukacije uz svoje ime? Ko može sa takvom sigurnošću tvrditi i kleti se u superiornu kompetentnost jednopredmetnog studija, samo kao takvog? Uz današnju sociokulturološku klimu, te tendenciju studenata da naučeno zaborave za kratak rok, dijelom zbog mehaničkog usvajanja materijala (što postaje sve češči slučaj), koliko je pouzdano procjenu kompetencije bazirati na osnovu "jednopredmetnosti" ili "dvopredmetnosti" određenog studija? Naše javne ustanove (Univerziteti) su jasno odredili i pod akreditacijom osmislili nastavne planove i programe i kompetencije koje se stiču nakon uspješnog apsolviranja istih studija, te da li donošenje ovog zakona znači podrivanje javnih ustanova i proglašavanje istih nestručnim, nekompetentnim i neozbiljnim? Opasnost nepoštivanja ovih studija (profesor psihologije i sociologije - bachelor, do magistra psihologije, te pedagoga-psihologa do magistra psihologije) leži u izjednačavanju naših javnih univerziteta sa nelegitimnim/nepriznatim privatnim univerzitetima. Da li će sutra bolje prolaziti i nositi etiketu kompetentnosti tajno zaprimljena, ali nepriznata diploma sa nepriznatog privatnog univerziteta, samo zbog toga što je bazirana na jednopredmetnom studiju? Hoćemo li time samo otvoriti jedan akademski autoput za kupovanje diploma jednopredmetnog studija psihologije i sve više resursa ulagati u otkrivanje nepravilnosti u vezi s tim, koje mogu trajati godinama? Pod izgovorom stručnosti, koliko stručnih pojedinaca će ostati zakinuto za rad u području svoje kompetentnosti?Unaprijed hvala na odgovoru i srdačan pozdrav!

Pitanje: Poštovani,Da li smatrate da treba podržati zakon koji osporava kompetencije pedagoga-psihologa koji godinama u praksi uspješno bavljaju psihološku djelatnost i doprinose društvu? Da li trebaju napustiti svoju zemlju da bi bili priznati?

Pitanje: Poštovani,Da li smatrate da će usvajanje Zakona o djelatnosti psihologa koji ne prepoznaje kompetentne stručnjake i diplome pedagoga-psihologa stečene na javnom Univerzitetu u Tuzli, a istovremeno su iste priznate u zemljama Evropske unije donijeti dobro našoj zemlji? Da li smatrate da će psiholog koji tek završi studij i odradi pripravnički staž biti kompetentniji stručnjak od pedagoga-psihologa koji prema kompetencijama stečenim na studiju obavlja psihološku praksu dugi niz godina?

Pitanje: Poštovani zastupnici,Molim vas da prilikom razmatranja Nacrta zakona o djelatnosti psihologa razmotrite i date odgovor na sljedeća pitanja:1. Kome smetaju pedagozi-psiholozi? Ko će imati štetu od toga da u zakonu budu prepoznate diplome pedagoga-psihologa kao sručnjaka koji godinama uspješno obavljaju psihološku djelatnost u struci? Zar nećemo prepoznavanjem njhovih kompetencija u okviru zakona dobiti više kompetentnih stručnjaka koji su potrebni, a time imati i regulisanu psihološku djelatnost?2. Želite li kao predstavnici vlasti poručiti mladim i obrazovanim kompetentnim stručnjacima, pedagozima-psiholozima da nisu dobrodošli i dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u svojoj zemlji u kojoj su stekli obrazovanje, a u zemljama Evropske unije im se priznaju kompetencije i diplome i mogu obavljati psihološku djelatnost?2. Želite li usvojiti zakonski okvir u formi koji će reći da nisu dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u Bosni i Hercegovini, ali su dovoljno dobri da budu psiholozi nijemicma i austrijancima?3. Želite li osporiti diplome pedagoga-psihologa stečene na javnom univerzitetu, i usvajanjem zakonskog okivra koji ne priznaje te diplome, im poručiti da im je bolje da idu iz BiH, ili "kupe" diplome na privatnim univerzitetima "polažući" razliku predmeta, koja treba potvrditi njihove već stečene kompetencije?